Ovo se zove bratska ljubav i od sveg srca zelim im da uspiju! ,....ali sramotno za jednu drzavu kao sto je Amerika da financira istrazivanja kako usavrsiti sto bolje djelovanje naoruzanja, uslove zvota u svemiru i da ne nabrajam sva ostala istrazivanja i naukovanja kako unistiti sve oko sebe, umjesto da usmjeri sav novac i znanje ljudi kako poboljsatiuvjete zivota na Zemlji. Ovo me je dirnulo do suza,a pogotovo jer sam i sama majka decka s cerebralnom paralizom i znam kako je mome sinu i meni kao majci. Djecaci sretno!
ra
razmisli2x
10.6.2014.
Odustani
@ vic tebi i tvojem sinu zelim svu srecu ovoga svijeta
VI
VIC3148
10.6.2014.
Odustani
Hvala puno! Tjesi me ipak sto je moj sin pametan i bistar decko. Do sad uspjesno guramo naprijed, malo sa zakasnjenjima, ali uspijevamo. Za sad je bitno da uspi
jusno upise studi koji zeli i polozi vozacki i da ostane na nogama uz pomagala. Hvala jos jednom!
Prikaži još ↓
v3
vana 3
10.6.2014.
Odustani
VIC3148 :i ja želim tebi i tvome sinu svu sreću ovog svijeta i da uspije sve u životu što želi...
ra
razmisli2x
10.6.2014.
Odustani
@vic polako sve ce doci na svoje a ta djeca imaju neki poseban dar da kada ih upoznas odmah ih i zavolis, puni su ljubavi za sve oko sebe.Nikada ne odustajte je
r mozda ne moze postici nesto brzo kao zdravo djete ali moze postici a to je cilj.Svatko od nas ima neki kriz na ledima i kad pomislis da je uistinu tvoj tezak sjeti se da netko ima i tezi.Vjeruj u uspjeh i on ce sigurno i doci.Jos jednom pozdrav za vas i vaseg sina.Trnovit je put do uspjeha ali i ako trnovit ipak je prohodan.
Prikaži još ↓
VI
VIC3148
10.6.2014.
Odustani
vana 3- Hvala od srca! razmislo2x- razmisljam gotovo isto kako ste napisala i veliki sam optimista i kako se kaze 'uvijek najdem svijetlo u tami" namjerno
nisam napisala "na kraju tunela" jer tad stvarno i dolazi, a mi dva to vec uspijevamo 21 godinu.ponekad nije lako, ali s obzirom da sam kroz ove godine vidjela da ima puno,puno tezi slucajeva,ne tjesim se s tim i nikad za nikad nebi nikom pozeljela nesto ruzno. Nikad necu zaboraviti jednog decka koji je bio nepuni 18 godina, moj sin 3 godine.Taj decko se zvao isto kao moj sin, ali od rodjenja je bio totalno nepokretan, niti je govorio, niti cuo. Njegovi roditelji su ga svakodnevno obilazili i provodili vrijeme s njim u bolnici sve godine i niz slucajeva koje sam imala priliku vidjeti boraveci u bolnici kraj sina i na rehabilitacijama. Zadnja recenica puno govori i to nase trnje je izgleda na nas naviklo pa se ponekad i samo sklanja.Dirnu me zivotne price, pogotovo koje traju, kao ova dva brata i podsjete me na pitanje mog sina kad je bio mali( oko 6 god)da mu kupim brata, a odgovor na pitanje-zasto? je bio - da me cuva!! nazalost imam samo njega i pored i moje zelje, nije se desilo.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .