Bivše djelatnice Autokluba Siget otkrivaju da su svi zaposlenici pozivani na misu za svoje zdravlje i zdravlje svojih obitelji. Ako ne bi došli, znali su im skidati 1000 kuna s plaće
'Pratilo se koga nema, skidalo se s plaće ako nismo na misi...'
Ne možemo mi na licima zaposlenika AK Siget vidjeti dolaze li na misu po naredbi ili dobrovoljno, kako da to znamo? Ali dolaze, bude ih dosta, svakog osmog u mjesecu u 18.30.
Potvrđeno nam je to u župi Uzvišenja Svetog Križa u Sigetu, kamo su, prema svjedočenju bivših zaposlenica autokluba s kojima smo razgovarali uz uvjet anonimnosti, zaposlenici AK Siget obavezni dolaziti svaki mjesec.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
U protivnom im se, kažu, “skidalo” s plaće, oko 1000 kuna po nedolasku. Jedna bivša zaposlenica nam je rekla da je i sama jednom dobila plaću “skraćenu” zbog nepojavljivanja na misi. Nakon obreda bi pak svi morali grupno stati ispred crkve i slikati se, kaže druga. Ta je fotografija ujedno bila dokaz tko se tamo pojavio, a tko izostao. Izostanak je bio opravdan, pričaju, samo u slučaju popodnevne smjene na poslu.
U protivnom se morala pisati “ispričnica”, a svakog su osmog u mjesecu zaposlenicima stizale poruke s podsjetnikom na večernju misu. “Obavijest - Sveta misa za zdravlje djelatnika i njihovih obitelji u crkvi Sv. Križa u 18.30”, kaže jedna takva poruka proslijeđena redakciji.
- Svatko ima pravo naručiti misu. Jesu, mise su se služile svaki mjesec - odgovoreno nam je u župi. Na pitanje znaju li da su zaposlenici autokluba bili obavezni dolaziti na misu, u župi odgovaraju kako oni to ni po čemu ne mogu znati. Ako su bili prisiljeni, dodaju u odgovoru, “to nije dobro”. Na pitanje zašto su se mise u AK Siget služile baš svakog osmog u mjesecu, u crkvi ne znaju. Tako su, kažu, dogovorili Damir Škaro i fra Smiljan Kožul, koji je povezan s crkvom u Sigetu. On je bio Škarin i prijatelj autokluba, koji je i posvećivao.
Bivša zaposlenica kaže da su na misu pozivani svi, bez obzira na vjeroispovijest, ali da su poštivani i pravoslavni Uskrs i Bajram.
- U tvrtki je vladala sektaška atmosfera, atmosfera straha i nepovjerenja. Svakoga od nas Škaro je na neki način zadužio, mnogima je pomogao, pa se očekivalo onda da se i odužimo. Svi smo suodgovorni za ono što se tamo događalo, jer smo okretali glavu. Zato svaka čast ženi koja ga je prijavila - rekla nam je bivša zaposlenica. Tamo su žene, kaže, “sto godina iza muškaraca”, ali su strahovladu trpjeli i muškarci. Prosječna plaća je 8500 kuna.
- Ako imate, primjerice, 18.000 i službeni auto, svašta pretrpite - dodaje bivša zaposlenica. Tek kad je od tamo otišla, prisjeća se, shvatila je u kakvom je “začaranom krugu” bila.
- Svi smo mi bili dio jedne hobotnice te međusobno razgovarali s figom u džepu i u strahu - posvjedočila nam je bivša djelatnica.