Poznata ginekologinja: 'Ženama treba omogućiti pobačaje tabletama kod kuće'

Sukladno smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ženama u Hrvatskoj treba omogućiti pobačaj lijekovima u privatnosti svoga doma, kaže za 24sata dr. sc. Jasenka Grujić, poznata ginekologinja i opstetričarka, godinama aktivna i u profesionalnoj borbi za pravo žena da slobodno odlučuju o pobačaju i metodi pobačaja, kao i da pobačaj imaju pravo izvršiti u svakoj bolnici.
Prema istraživanju koje je provela dr. Grujić, a o kojem smo pisali još u rujnu, u tri hrvatske bolnice pobačaj nije moguće obaviti, dok u 11 njih žena ne može birati između tzv. medikamentnog pobačaja (tabletama) i onog klasičnog, kirurškog. U osam bolnica lani nije izveden niti jedan medikamentni pobačaj, a u šest niti jedan kirurški. Liječnica je upit o obavljanju pobačaja poslala u svih 30 bolnica u Hrvatskoj u kojima bi on trebao biti dostupan, odgovor je dobila od njih 29. Svoje je preliminarne podatke ovoga rujna predstavila i u Bruxellesu, pred Odborom za ženska prava i rodnu ravnopravnost. Sad ide i korak dalje, za 24sata napominjući kako bi žene do 12 tjedana trudnoće, kako preporučuje SZO, trebale imati i pravo na medikamentni pobačaj kod kuće.
- Riječ je o pobačaju kod kojeg žene sad, ako se izvodi u bolnici, prvo dobiju jednu tabletu, kojom se zaustavlja nastavak trudnoće, a onda, kroz dan ili dva, i drugu tabletu, koja dovodi do kontrakcija maternice i odbacivanja produkata začeća iz maternice. Nakon prve tablete mogu otići kući, ali nakon druge ostaju u bolnici, što može trajati više sati. Lijekovi su toliko često davani, provjereni, a dokazi i istraživanja toliko čvrsti, da SZO u preporukama iz ožujka prošle godine kaže kako nema nikakve razlike obavlja li se medikamentni pobačaj kod kuće ili u ustanovi, napominje dr. Grujić. Razlika je, međutim, u tome što žena neće biti stigmatizirana u ustanovi, kao ni liječnici koji pobačaj obavljaju. 

'Nema razloga protiv medikamentnog pobačaja kod kuće' 

- Uz podršku sustava, koji ženi u tim trenucima stalno mora biti na raspolaganju - netko stručan na telefonskoj liniji - takav bi pobačaj za ženu, u privatnosti doma, bio manje psihički traumatičan. Žene ne bi bile izložene osudi u bolnicama, pogledu koji im govori: "dobila si što si tražila". Nove smjernice SZO-a pišu koji su profili zdravstvenih djelatnika potrebni u tom slučaju, tako da žena u bilo kojem trenutku nekome stručnome na telefon može opisati svoje stanje, i dobiti potrebne kvalificirane odgovore. I da, naravno, čitavo to vrijeme odnos stručnjaka prema njoj da bude prijateljski, ljubazan, napominje ginekologinja.
- Bojim se da će kod nas to, međutim, ići jako teško, zato apeliram na struku da pomogne ženama na ovaj način. Smjernice SZO-a nisu obavezne, ali onaj tko ih ne usvoji samo pokazuje koliko ne drži do znanstvenih dokaza i prakse te najvažnije zdravstvene organizacije u svijetu, kaže dr. Grujić. Nema baš nikakvog razloga da se medikamentni pobačaj ženama ne omogući kod kuće, zaključuje.
- Kad se žena na pobačaj odluči, u dogovoru s liječnikom treba definirati koju vrstu pobačaja želi, odnosno postoje li kontraindikacije za neki od njih. Velika većina žena može pristupiti medikamentnom pobačaju, samo kod malog broja njih on nije prihvatljiva metoda, primjerice u slučaju astme ili alergija. Neke žene žele, ili mogu, samo jednom otići u bolnicu, pa se odlučuju na kirurški zahvat, intervenciju u maternici, pojašnjava liječnica. Kod nas 11 bolnica, međutim, ne nudi ženi izbor.
Hrvatska općenito zaostaje i u tome, jer medikamentni pobačaj imamo tek od 2015., dok ga je Francuska, primjerice, uvela još 1988., Velika Britanija 1999., SAD 2001., itd.

'Nekad smo bili jako napredni, danas pak jako zaostajemo za svijetom'

- U Hrvatskoj je prošle godine izvršen 3.041 pobačaj na zahtjev žene. U Sloveniju, u bolnicu u Brežicama (za ostale slovenske bolnice nemam podatke), otišlo je još 207 naših žena, i 205 ih je obavilo medikamentni pobačaj, samo dvije kirurški. Tamo ih se ne stigmatizira, kao kod nas, sto godina samoće je između prakse u Hrvatskoj, i one u toj maloj pograničnoj bolnici, udaljenoj samo pedeset kilometara od Zagreba, napominje dr. Grujić. Članica je Inicijative liječnika i liječnica za reguliranje prava na priziv
savjesti u medicini, kod nas ozakonjenog prije dvadeset godina.
- Držim da on nije ništa drugo nego uskrata standardne skrbi, odbijanje vršenja dužnosti, a u velikoj većini slučajeva odnosi se na žensko reproduktivno zdravlje - na uskratu pobačaja ili kontracepcije. U većini velikih hrvatskih sveučilišnih bolnica uskratu pobačaja iskazuje 60 do 83 posto ginekologa, kazala je dr. Grujić i u svome izlaganju u Bruxellesu u rujnu.

- Nekad smo bili jako napredni, sad jako zaostajemo. Kod nas je 1983., kao tek sedmo u svijetu, rođeno prvo dijete začeto potpomognutom oplodnjom, a od 1978. imamo i zakon o pravu na pobačaj, koji je još na snazi i u Sloveniji, napominje ginekologinja. Zahvaljuje kolegama u Brežicama na "razumijevanju naše situacije, i pomoći našim ženama u svakom pogledu".
Dr. Grujić u struci radi gotovo 50 godina i kaže da, kad su reproduktivna prava žena u pitanju, ona sama "pravo" na mirovanje nema.
- Moja je profesionalna dužnost boriti se za to. U ovoj, najnovijoj borbi za medikamentni pobačaj kod kuće, motivirao me slučaj jednog jako mladog para koji mi je nedavno došao u ordinaciju, preplašen nakon što su na jednom drugom mjestu čuli da je kirurški pobačaj puno bolja metoda, i da tablete ne mogu dobiti. Na kraju su otišli u Brežice, zaključuje liječnica.