Moj otac je bio u ratu od samog početka do kraja. Borio se u Vukovaru a bio je i zapovjednik jedne jedinice na području naše općine. Ostavio je nas dvoje male djece i trudnu mamu s trećim da bi branio ovu zemlju i poginuli su mu svi najbolji prijatelji iz sela. Kakve je grozote doživio i danas zna vrištati u snu pa eto moj tata ne prima mirovinu i nikad je nije ni primao. Ne zato sto nema prava jer je visestruko odlikovan nego zato sto ne zeli uzimati novce od drzave koju su on i slicni njemu stvorili. A i nije zelio s 26 godina i zdrav otici u mirovinu ko neki parazit. Moji stičevi su svi bili u ratu godinama i nijedan također ne prima mirovinu iako rade za mizerne plaće. Zapalili su nam kucu do temelja, ukrali 6 traktora, 2 kombajna, mercedesa i puno drugih strojeva. Bili smo bogati i zbog njih smo zivjeli u sumi danima bez icega a na kraju zavrsili kod dobrih ljudi u jednom selu kraj broda. Tata se opet bavi poljoprivredom i hvala Bogu imamo kao i prije rata. Zato ne pljujte po braniteljima jer nisu svi isti!