Pouka slučaja Tušek: Politička kasta si čuva leđa, zviždači i mediji bi na kraju mogli visjeti

Bilo je posve očekivano da će Andrej Plenković relativizirati slučaj Žarka Tušeka, svog člana Predsjedništva, saborskog zastupnika i uzdanicu u Krapinsko-zagorskoj županiji, zbog onog sastanka s Viktorom Šimunićem.

Bila je to "gruba politička pogreška koja se nije smjela dogoditi", Tušek je bio "namamljen na sastanak" gdje ga se "navodilo u offside pitanjima", bilo je to učinjeno "s predumišljajem" i sve u tom stilu.

To je nešto što se očekuje od šefa HDZ-a.

Nažalost, ni ono što je jučer izjavio predsjednik Zoran Milanović nije bilo previše iznenađujuće. 

"Dosta je bilo te hajke", poručio je šef države, poručujući kako ovdje nema govora o kaznenom djelu ni o trgovini utjecajem, unatoč jasnom nuđenju pozicija i usluga, istodobno braneći pravo političarima da "budu budale". 

Na paralelu sa Željkom Sabom Milanović je uzvratio: "Sa Sabom nisam dobro surađivao. On je hofirao propaloj dami".

Hladan tuš

Eto, tako je predsjednik države polio hladnom vodom aferu u kojoj se ponovno jasno vidjelo kako se pregovara, nude poslovi, radna mjesta i novac, planiraju kampanje... Milanović je ponovno zablistao u ulozi kralja relativizacije. Što je posve logično.

Politička kasta brani sebe. Politička kasta tako funkcionira. I politička kasta ne misli od toga odustati. 

Plenković je priznao da je Tušek bio naivan, pa i glup što se dao namamiti na taj razgovor. Takve stvari treba bolje skrivati. Kako bi se s takvim stvarima moglo nastaviti. 

Na takav je način Plenković opstajao na vlasti u Hrvatskom saboru, s preletačima, trgovcima, "žetončićima", sa zastupnicima koji su izdavali volju birača i lomili svoje stranke. Pregovori u tim slučajevima nisu mogli biti puno drugačiji od ovih razgovora u zagorskoj kleti.

Zokijevi noćni razgovori

A takve stvari nisu bile strane ni Zoranu Milanoviću. Tušek je pregovarao u kleti, a on je kao premijer na odlasku pregovarao s Dragom Prgometom u Kotromanovićevu stanu s razgrnutim zastorima, kao i s Mostovim zastupnicima u sitnim noćnim satima u Banskim dvorima.

Željko Sabo kupovao je HDZ-ovu vijećnicu u Milanovićevu mandatu, kao što je Milanović podržao Sabu za gradonačelnika Vukovara kao neovisnog kandidata čak i nakon što ga je isključio iz SDP-a.

Zato je njemu najlakše relativizirati slučaj Tušek, dajući time ruku Plenkoviću i HDZ-u, ali i pomagati političkom establišmentu da zadrži pravo na političku trgovinu, korupciju i klijentelizam pod egidom "Kaj bi štel biti?".

Pa makar pritom morali začepiti usta zviždačima kao što je to Viktor Šimunić.

Ubij glasnika

Stvari se postavljaju tako da je neovisni vijećnik koji je snimio razgovor s Tušekom, zajedno s 24 sata i Ivanom Pandžićem koji su te razgovore prvi otkrili i objavili, postao glavna meta, označen je kao smetalo i remetilački faktor.

Šimunić se pretvorio u političkog zviždača, nekoga tko raskrinkava djelovanje političke kaste, otkriva kako se nude i dijele funkcije, potkupljuje konkurencija, politički pregovara. I kao takvome moraju mu začepiti usta.

Tušekov, a nekada i HDZ-ov odvjetnik Vladimir Terešak upozorava da je snimka "kazneno djelo, kako za onoga tko je to snimao, tako i za novinara koji je neovlaštene snimke učinio dostupnima".

Tako HDZ nije govorio u slučaju Sabo. Tada se HDZ hvalio da predvodi borbu protiv političke korupcije. A zapravo samo za osvajanje Vukovara.

Začepiti usta

Uglavnom, Šimunić bi trebao odgovarati zbog neovlaštenog snimanja (bi li ono ikad bilo ovlašteno?), a ne Tušek zbog onoga što se čuje na snimci. A Terešak, poput mnogih drugih HDZ-ovaca, prijeti kaznenom prijavom novinaru koji je to objavio, nastojeći tako i medijima začepiti usta.

Da bi politička kasta nastavila mirno raditi ono na što je navikla.

Kupovati žetončiće, trgovati utjecajem, dijeliti radna mjesta, uhljebljivati i potkupljivati državnim novcem, rješavati se konkurencije, kršiti biračku volju i uglavnom, što više smanjiti utjecaj birača na demokratsko odlučivanje.

Ustašluci i nestašluci

Zoran Milanović pokrenuo je svoj privatni rat protiv ustašluka, ali ne i protiv političkog nestašluka. 

Točnije, kao što se nastoji boriti protiv HOS-ovaca koji mu rade neugodnosti, tako sada svojim lakonskim pristupom Tušekovoj aferi otvara prostor borbi protiv političkih zviždača koji rade neugodnosti čitavoj političkoj kasti.

Meta tako neće postati politička kasta, već autsajderi koji prokazuju tu kastu. 

I zbog toga je HDZ još uvijek najjača stranka. I zbog toga je Hrvatska pri vrhu zemalja EU po političkoj korupciji. 

Zato što su zagorske kleti, stanovi i podrumi postali važniji od biraišta.