Važno: Što označavaju razni simboli na ambalaži proizvoda?

Na tržištu gotovo da i nema proizvoda koji na sebi nema istaknute različite simbole koji bi kupcima trebali dati bitne informacije o proizvodu. No rijetko tko ih zna protumačiti, često su zbrkani i nepregledni, pa na kraju gube smisao. Na to je upozorila i menadžerica za ekologiju u gospodarstvu Dubravka Bačun, koja je prije nekoliko godina provela anketu o tome koliko kupci poznaju simbole. 

Iako većina obraća pažnju na znakove, jedan dio ih nikad ne provjerava, između ostalog jer ih smatraju nevažnima. U krivu su. Itekako su bitni jer upozoravaju ako je nešto opasno, otrovno, da može eksplodirati ili se jednostavno pokvariti ako proizvode ne čuvamo na pravi način. Da stvar bude gora, osim što kupci ne gledaju znakove, za neke od njih i ne postoji norma kako ti znakovi moraju izgledati. Proizvođači tad proizvoljno stiliziraju slike kako bi prenijeli neku poruku, pa na kraju može nastati šuma znakova koji znače jedno te isto. Štoviše, neki stavljaju dva znaka jedan pored drugog a da oni isto znače. 

Proizvođači se simbolima žele i ograditi od možebitnih tužbi da nisu prenijeli bitnu informaciju, ali i nespretnosti pojedinaca koji bi na putu od tvornice do kupca mogli oštetiti proizvod. Tada slikama poručuju da budu oprezni, koja strana kutije mora biti gornja, da je nešto lomljivo, da se mora skladištiti na niskim temperaturama... A u anketi koju je provela Dubravka Bačun bilo je zanimljivih, pa i dosjetljivih odgovora što potrošači misle da neki znak znači. 

Za oznaku CE neki su mislili da označava europski novac, da je proizvod neotrovan ili da je to nekakav certifikat o kvaliteti. Malo tko je znao i kako izgleda hrvatski znak za ambalažu koja se može reciklirati. Bilo je odgovora da je to simbol da se proizvod otvara u smjeru kazaljke na satu ili da označava tetrapak. Koliko god mislili da je otvoreni kišobran dovoljno jasan znak da se proizvod mora štititi od vlage, samo 38 posto ispitanika je to zaista znalo. Za Möbiusovu petlju koja je međunarodni znak za ambalažu koja se reciklira, neki su odgovorili da predstavlja proizvod koji se može ponovno zatvoriti. Za zelenu točku, pak, mnogi su mislili da predstavlja proizvod koji je prijatelj prirode, da nema freona ili da je biorazgradiv. No to je znak da je proizvođač platio naknadu za gospodarenje otpada u pojedinoj zemlji. Zbog nepoznavanja simbola, često nam promaknu bitne informacije. Pogledajte najčešće znakove u našoj galeriji iznad teksta.

Bolje ne kupujte ono što na sebi nema oznaku CE

Ovaj znak naziva se i neslužbenom putovnicom za europsko tržište. Svaki proizvod na ovom području mora imati ovaj znak jer je on dokaz da je proizveden po bitnim direktivama Europske unije. Svi koji uvoze u Europu moraju se prilagoditi standardima koji tu vrijede i ako to učine, mogu staviti znak CE.

"Ekoznakovi"

Sve više proizvoda ima ‘ekoznakove’, ali neki ih koriste da bi namamili kupce. Takozvani zeleni marketing danas prodaje proizvode možda bolje nego išta drugo. On udara na emocije potrošača, koji će se osjećati bolje ako kupe proizvod koji manje šteti okolišu i samom čovjekovu zdravlju. No što je to prirodno, organsko, zeleno ili bez kemikalija? Naprosto, što su to zeleni proizvodi? To rijetko koji kupac zna, pa proizvođači koriste ovaj nedostatak informiranosti kupaca. Zato često lijepe oznake “eko” na proizvode koji s tim nemaju puno veze. Tada se radi o takozvanom “zelenom pranju”. Doslovce, takvi proizvođači “peru” kupce koristeći znakove “eko”. Zbrka je to veća jer pravila o tome što je ekološki a što nije variraju od zemlje do zemlje. Tako prirodna kozmetika s certifikatom “eko” u Italiji ne mora zadovoljiti strože kriterije koji vrijede u Njemačkoj i drugdje. I kod nas postoje oznake za ekoproizvode, no kriteriji su poprilično nejasni i zbrkani, pa je i tu dvojba koliko je nešto zaista “zeleno”.