Ne znam samo tko bi me sada ubjedio da idem planinariti po ovakvoj zimulji a to sam dobro osjetio za rata na Velebitu dok su se držali pojedini položaji.
AnarhosindikaIist
14.2.2021.
Odustani
Koji ti je bio najteži položaj na Velebitu? Meni Velika Ruja i Tulove. Inače, na Velebitu sam proveo 4 zime.
Dk
Deaktivirani korisnik
14.2.2021.
Odustani
Velika Ruja?? Misliš Rujno
bob rock11
14.2.2021.
Odustani
Bio sam na Tulovim, Ivine Vodice,eh još neke zaboravio sam ali sam na Malom Alanu ranjen u Oluji. Dušice,Opaljenik.Marasovac. Za ne povjerovati da čovjek u 24
sata može doživjeti sva četiri godišnja doba gore. Od oluje preko noći sa snjegom do jutra se istopi a popodne vani u kratkim rukavima
Prikaži još ↓
duš man
14.2.2021.
Odustani
Veliko Rujno je par km zapadno od Paklenice.. Tulove grede su direkt iznad južnog ulaza u Sv.Rok...izuzetno teški i nepristupačni tereni.....svaka čast dečki...
. jel bio tko na Visočici, iznad Gospića?
Prikaži još ↓
bob rock11
14.2.2021.
Odustani
Još Vršine a jednom prilikom došli busom do Starigrada (5 mjesec vrhovi se još bjele) i takoreći 0 nadmorska pa pješice pod punom ratnom opremom gore kroz Pakle
nicu do Dušica 1200. Krenuli u 9 ujutro došli oko 19 sati i izdržalo se,eh što je bila mladost i snaga a još više volja. Mislim da nisam ni do koljena Luki Buriloviću koji je bio 1690 dana u rovu.. :-P
Prikaži još ↓
duš man
14.2.2021.
Odustani
@ bob, ja bio jednom na Sv.brdu i na Ivinim vodicama..( ne u ratu).. piše - Ivine vodice 30 minuta... i moji klipani pobacali svoju vodu iz čutura, da ne nose..
došli do I.vodica, a ono izvor presušio... 😁.. pa su trpjeli narednih 2 sata do Borisovog d. ....a ja nikada ne bacam vodu do nove vode...✌svaka vam čast dečki, to su iznimni napori za čovjeka, pa i mladog... 🥂
Prikaži još ↓
bob rock11
14.2.2021.
Odustani
duš man... vjerujem drugi puta ako to budeš ponavljao sa istom ekipom da neće sigurno bacati vodu prije vrha.:-)
AnarhosindikaIist
14.2.2021.
Odustani
Tih godina u planini se nakupilo priča i iskustava, ali vezano za položaje na Velebitu, bio je to veliki izazov za HV, prvenstveno zbog klimatskih uvjeta, ali i
logistiku koja je odradila svoj posao fenomenalno, a posebnu zahvalu zaslužuju konjovoci sa svojim mazgama koji su nam iznosili provijant..., a kada bi visina snijega dosegla do trbuha, mazge su bile beskorisne pa su nam konjovoci na leđima iznosili ono najpotrebnije. Do naših položaja vodile su kozje staze, a uspon je trajao satima. Ta velebitska obrana organizirana je sustavom 'otpornih točaka' (ponegdje su korišteni stari ovčarski stanovi-kamene kolibe, a posada je brojala 5-10 vojnika, a ponegdje smo sami radili daščare od malih skloništa do pravih drvenih koliba), koje su bile uvezane motorolama i žicom te redovnim dnevnim patrolama. Nerijetko smo poduzimali izviđanja prema Lici i pokušavali otkriti tragove neprijateljskih aktivnosti i njihove namjere. Trebalo je nositi minimum opreme radi pokretljivosti, a poseban problem je bila voda kada nije bilo snijega. Bivakirali smo ispod improviziranog šatora koji se sastojao od tri kabanice čije smo rubove spojili drukerima… Dvije su činile kose bokove, a spajala ih je gornja kabanica koja je bila horizontalno rastegnuta i logično bila ulegnuta u sredini gdje se nalazila kapuljača. Kapuljača je služila kao lijevak za vodu koja se preko noći kondenzirala na površini te gornje kabanice. Bilo je dovoljno za jutarnju kavu.
Prikaži još ↓
AnarhosindikaIist
14.2.2021.
Odustani
Najzapadniji položaj u našoj zoni odgovornosti u prvim danima rata, bila je Tatekova koliba na Stapu, a onda prema istoku Račabuša, Malo i Veliko Rujno, Oglavin
ovac…, cijeli prostor iznad Borisovog doma držala je Planinska satnija Velebit, sve iskusni planinari, gss-ovci. A kako je rat odmicao, selili smo se prema istoku, prema Alanskoj cesti (tzv. Majstorska cesta iz doba Marije Terezije koja spaja preko Velebita Sv. Rok i Obrovac). U akciji ‘Maslenica’ zauzeli smo čuke (Velika i Mala Ruja…) sa zapadne strane Alanske ceste Iznad Kraljičinih vrata. U lijevom boku su nam bili MUP-ovci (Markač) na Goliću, a naši položaji su išli prema jugu do Bobije iznad Obrovca, zapravo Tv. Glinice. Na V. Ruji smo najprije spavali u šatoru, ali nije to bila baš najbolja ideja jer smo morali iznutra rukama i zubima držati centrale da ga bura potpuno ne rasturi. Na samom vrhu su bila dva veće drveta između kojih smo rastegli mrežu za spavanje. Drugi puta smo skucali daščanu kutiju s jednom policom pa smo spavali na toj polici i na podu ispod nje. Kasnije smo bili i na M. Bobiji gdje smo noću uzeli položaj, a preko dana smo ležeći pišali jer su nas gađali sa sjevera s Ošćenice i od Tv. Glinice s juga.
Prikaži još ↓
AnarhosindikaIist
14.2.2021.
Odustani
Pa zima na Tulovim s tri otporne točke, a ovaj najzapadniji položaj je bio najgori zbog lošeg i strmog pristupa od stotinjak metara. Ćiro, gorštak iz Kruščice j
e na leđima iznio gusanu peć uz taj uspon u sklepanu daščaru koja je bila stiješnjena gore uz stijenu. Drva u podnožju smo morali najprije otkopavati ispod snijega i leda, a onda svakodnevno nekoliko puta nositi do kolibe. Pravo na nošenje drva ponekad su neki “sretnici” osvojili na kartama… itd. Neka mi nitko ne zamjeri, ali teško mi je razumjeti da planinari zalutaju uz današnje uređaje s navigacijom, koji ne ovise o signalu, nego komuniciraju sa satelitima.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .