Postoje 3 vježbe za razvijanje vidovitosti i aktivaciju epifize

Vidovitost je sposobnost opažanja vremenski ili prostorno udaljenih pojava skrivenih od vida, sluha, njuha i drugih čula koja priznaje konvencionalna znanost. Vidovitost podrazumijeva mentalno putovanje u prošlost ili budućnost, kao i kroz prostor u sadašnjosti. Vidovnjak osjeća i opaža udaljene vizualne, slušne i druge fenomene bez korištenja osjetila i upotrebe aparata.

U smislu voljne kontrole, postoje dva tipa vidovitosti - voljna i spontana. Kod spontane vidovitosti, vizije dolaze bez namjere i želje pojedinca. Voljna je vidovitost svojstvena naprednim vidovnjacima. Oni su sposobni zaviriti u prošlost, budućnost ili udaljenu sadašnjost onda kad to oduče i zaustaviti vizije kad ih ne žele primati.

Tijekom povijesti brojne su kulture zabilježile svjedočanstva o ljudima koji posjeduju sposobnost pronicanja u prostorno i vremenski udaljene događaje. Drevni hinduski vjerski tekstovi uvrštaju vidovitost među sidhije - sposobnosti koje se mogu steći putem meditacije i čvrste discipline.

Grčki povjesničar Herodot iz 6. stoljeća pr. Kr. opisao je priču o proročici Pitiji iz Apolonovog svetišta u Delfima. Biograf Flavije Filostrat iz 1. stoljeća kršćanske ere zapisao je vidovnjačko iskustvo mistika Apolonija iz Tijane. Ovaj je boraveći u gradskom vrtu u Efezu na maloazijskoj obali imao viziju ubojstva rimskog cara Domicijana koji je upravo u tom trenutku bio ubijen u Rimu.

Jedan od najpoznatijih vidovnjaka bio je Francuz Michel de Notre Dame, slavniji kao Nostradamus, koji je svoja zapažanja o budućnosti zapisao u djelu Centurije.

Zastupnici vjerovanja u vidovitost vjeruju da je točno predvidio brojne događaje, pa i vlastitu smrt koja je nastupila 1. srpnja 1566.

Parapsiholozi vjeruju da je organ za vidovitost žlijezda epifiza pineal, koja se nalazi gotovo u sredini glave. Kod pračovjeka je epifiza bila veća i razvijenija, no kod modernog se čovjeka smanjila s veličine loptice za ping-pong na veličinu zrna graška. Iz toga parapsiholozi zaključuju da su naši preci bili vidovitiji, da bi u novije vrijeme vidovitost ustupila mjesto razumu.

Zagovornici vidovitosti tvrde da svatko ima bar malo razvijen vidovnjački dar jer smo svi priključeni na sveprisutnu univerzalnu inteligenciju gdje su prošlost, sadašnjost i budućnost zauvijek zabilježene. Vidovnjak je sposoban primati informacije iz univerzalne inteligencije i očitati ono što je u njoj zabilježeno.

Da bi prizvali informacije s druge strane osjetilne spoznaje vidovnjaci se služe kristalnim kuglama, viskom, kartama, fotografijama i crnim ogledalima, no nekima to uspijeva i bez pomagala. Ti im predmeti omogućuju da lakše uđu u podsvjesni dio svog uma kojime ne vlada logika i racionalnost te dobiju snažne vizije. 

Vidovnjaci početnici najlakše vide paranormalne slike zatvorenih očiju, dok ih iskusniji vide i otvorenih očiju. Vidovitost je sposobnost viđenja onog što je skriveno od očiju obične fizike.

Neki ljudi postaju vidoviti nakon nesreće ili teške bolesti, zbog udarca u glavu ili nekog intenzivnog iskustva. Drugi nastoje proširiti um uz pomoć droga, što je opasno po zdravlje i uzrokuje ozbiljne pojave.

Razlika između vidovitosti i telepatije počiva u tome što se vidovnjak prima informacije iz univerzalne inteligencije,  a telepat od uma druge osobe.

Vježbe za razvijanje vidovitosti

Moguće je razviti i unaprijediti vidovitost ako si date truda. Iako se neke religije mršte na sposobnost ili samu ideju vidovitosti, ona nije ništa više od čula koje su neki ljudi naučili koristiti. To je dar koji valja prigrliti i ispravno koristiti radi pomaganja drugima. 

Svaka aktivnost koja vam jača vizualizaciju dobra je za razvoj vidovitosti jer se informacije o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti prikazuju vidovnjaku u obliku slika.

Kako ćete razlikovati slike koje stvarate namjerno od onih koje vam dolaze iz univerzalne inteligencije? Jednostavno - kad vam dolaze slike iz univerzalne inteligencije nad njima nemate kontrole. One vam se same pojavljuju na zaslonu vašeg uma.