Prošlo je 28 godina otkako traže svoje najmilije. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje
SANJI (53) NESTAO SUPRUG
'Postao si nono, fališ nam do bola. Još čuvam tvoje poruke'
Od početka rata i dana kad su u trenu prekinute mnoge mladosti, od dana kad su mnoge obitelji zauvijek zavijene u suze, a tisuće sudbina zauvijek zatočene u pitanjima o kraju, boli i patnji, prošlo je 28 godina. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje. Dvadeset i osam lica tuge. Donosimo vam nove četiri priče, a u sljedećim danima objavljujemo i ostale ispovijesti. Pokrovitelji akcije Nestali su, uz podršku Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, MUP, MORH, Ministarstvo branitelja, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, HEP, Janaf, Plinacro, Kamgrad i Jadrolinija.
Nastavit ćemo i dalje pričati, pisati i snimati ispovijesti o tim sudbinama, uskoro izlazi i druga knjiga s najvećim neispričanim pričama Domovinskog rata, s potresnim svjedočanstvima koje mnoge obitelji i mnogi u zemlji u sebi nose kao otvorene rane.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:28
Zemljariču, postao si nono, fališ nam do bola...
Moj suprug je poginuo u diverzantskoj akciji u Slanom u svibnju 1992. godine, no i danas se vodi kao nestao u Domovinskom ratu. Iako je bio Slovenac, Split je odabrao za svoj dom. Bili smo ludo zaljubljeni, vjenčali se i dobili sina. Još čuvam poruke koje mi je ispisivao na komadima A4 papira i ostavljao na podu stana. Tad smo još bili momak i cura. Nazvao me i rekao da dođem u stan te ga malo dovedem u red jer je sav u neredu. Otišla sam i zatekla uredan i pospremljen stan i pod prepun rukom pisanih poruka. Još ih čuvam. Još mi fali. Svakoga dana sve više i više. Da me čuje, rekla bih mu: ‘Zemljariču, postao si nono, fališ nam do bola’.
Sanja Matošić Zemljarič (53) iz Splita, nestao suprug Branko (32)
Sjedio bi na stubama i čekao da ga posjetim
Kad je Polača 1991. pala u ruke Srbima, mom ocu Kažimiru izgubio se svaki trag. Nije htio napustiti svoj dom. Tek nakon Oluje na zgarištu kuće našla sam njegovu štaku. Kako sam godinama radila u Austriji, uvijek me dočekivao i ispraćao u suzama. Sjedio bi, ovako podbočen na zadnjoj stubi i govorio: “Evo moje kćeri, došla je.” A kad bih odlazila, plakao bi i govorio: “Ajde ti, srićo moja, doći ćeš ti opet svom ćaći.” A suze bi mu tekle niz obraze. Ako ga ikada pronađemo, pokopat ćemo ga kao da je umro jučer. A da me sada čuje, poručila bih mu da ga volim. Da je on moj ćaća.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:54
Stoja Peraić (72) iz Biograda na moru, nestao otac Kažimir (76)
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
