DIO 1 - Na početku, iskrene čestitke bračnom paru Vrdoljak!! Ali život ide dalje. Jel se ko sječa vremena kad ovo ne bi bila vijest,, nego bi to bilo otvaranje nekog pogona u kojem bi radilo par stotina na više ljudi?? Vremena ne tak davnih ali ipak dalekih?? Ne znam kako ovaj tekst nazvati,, pa je najbolje da se zove BAJKA O IZGUBLJENOM VREMENU, ZEMLJI I LJUDIMA!! Dakle: NEKAD DAVNO, U VREMENIMA DRUGIM, I ZEMLJI GDJE SU ŽIVJELI,, NE BOGATI,, ALI NE NI SIROMAŠNI,, I PONOSNI LJUDI. ,, već se početkom travnja dala se kapara i bezecirao odojak ili janje u selu, uz procjenu koliko će dobiti na kilaži do Prvoga Maja. Bilo je sigurno da će jadno janješce ili prasčić na sam praznik biti u dvorištu, ne više živi, već spremni za gurmanski užitak, koliko god to ružno i nepošteno bilo prema njima. Još sinoć izvaganome, idealna težina, 20 – 26 kilograma žive vage, najbolje. Za ražanj. Sve crnje od crnjega za janješce,,, ili odojka,,, ali, slina curi, želuci se nadimaju, miris ulazi u nosnice.... DAVNO NEKAD , Uskrs se itekako obilježavao, jer takav je uvijek bio običaj. Sebi laže onaj tko kaže da nije smio. Smio je, samo ako je želio, ali, većina nije baš to htjela, nije željela. Tko je mogao nekome zabraniti da ofarba jaja i jede kuhanu šunku. Uvijek je to bila porodična svetkovina, kako i priliči religioznom običaju. Ali, zato su se prvi majevi baš slavili,,, narodski, nepodijeljeno i neopredijeljeno. Samo što je većina pekla janje ili odojka.. Postupak isti, a uvijek je ispadalo dobro, jer se onda na ovalima razmjenjivalo pečeno meso...... nastavak sljedi dolje..
KV
Korbar Vlado
13.6.2015.
Odustani
nastavak..... DAVNO NEKAD, u nekoj zemlji, na Prvi maj, oko 10, počeli su stizati gosti sa svakakvim kolačima. Iz velikoga grada, svečano obučeni, ili trenirka
ma, tenisicama i trapericama netom iz Trsta donešenih. Svi su imali neke trifrtalja rukave ili pulovere kojima su se rukavi lako dizali do laktova, a samo zaradi toga da se pečenje lakše savladava, da borba s krtinom ili obožavanom glavom bude lakša. Peklo se u dvorištu, jelo u dvorištu, ostaci neprožvakanoga direktno bacali mačkama, a nesavladane kosti psima. Svi zadovoljni, s mirisom pečene janjetine u prstima, koji su navečer odnosili u grad. Nije im bilo neugodno pred susjedima u liftu zbog mirisa janjetine. Bio je to simbol prestiža i statusa, drugačije od roštilja na obližnjem izletištu - biti pozvan na prvomajsku janjetinu s ražnja. DAVNO NEKAD, prije mnogo ljeta, kad je bio Prvi maj, od pjesme se nije moglo zaspati sve do Trećega maja. Radni ljudi zato što su se odmarali, plaćeno, dva dana, ako se kako moglo spojiti s vikendom, znalo je to biti i četiri, pet dana. Graditelji su se vraćali u prvu majsku jutarnju šihtu opijeni proljetnim suncem, odojkom ili janjetinom, vinom i hvalisanjem. I opet brodovi nisu kasnili, a kume su u planirano vrijeme lupale bocu šampanjca o njihov bok. I rijetko su se nasukavali. Iako pripiti i raspjevani. DAVNO NEKAD, prije mnogo godina, u nekoj zemlji,, u ovo su se vrijeme u radničkim obiteljima vršile posljednje pripreme za 2tjedni odmor u nekom od radničkih odmarališta na moru,,,,,,,,, NEKAD DAVNO,,,,,,,,, u nekoj zemlji,,,
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .