.....Ljudi govore da u oblacima žive samo neostvareni snovi. Ali griješe. Tu zapravo,borave naši voljeni, sa kojima se nismo imali vremena ni oprostiti .....,,Nemoj na mom grobu stajati i tugovati. Ja nisam tamo,, ne bih u njemu mogla spavati. S tisuću i jednim vjetrom letim. Ja sam kao dijamant,blistavi sjaj snijega, Na zrelome žitu sunčeva zraka, ja sam nježna kiša jesenja. Kad se budiš u miru jutra,ja sam uzlet ptice iz svog gnijezda. Tu sam! Pogledaj! Na noćnome nebu blaga zvijezda. Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj plakati. Ja nisam tamo, ja ne mogu umrijeti.......Curi želim, da na nekom boljem svijetu, svijetu bez tuge i zlobe, i gdje nema neljudi,,, ostvari sve što je željela, i nastavi gdje je stala na ovom svijetu. Njenoj familiji iskrena sućut. Ubojici... ne smrt nego dug i bolan život, i polagano umiranje , tamo u srpskim zatvorima... A protivnicima smrtne kazne pitanje: Zbog čega ono smrtna kazna za ovakva i slična dijela nije svrsishodna?????