Porazni podaci: Čak 250 mil. djece ne zna čitati i pisati...

Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Sva djeca na svijetu do 2030. godine trebala bi imati pristup osnovnom obrazovanju.

Jedan je to od ciljeva koje su Ujedinjeni narodi postavili na nedavnom summitu o održivom razvoju. Diljem svijeta 250 milijuna djece nemaju čak ni osnovne matematičke i pismene vještine. Kako bi se taj cilj ostvario, prema procjenama UN-a, sve države svijeta morat će u osnovnim školama zaposliti ukupno 10,9 milijuna učitelja. U ruralnim dijelovima Indije i Pakistana samo jedno od petero djece u dobi od 10 i 11 godina, koje je do te dobi trebalo provesti već pet godina u školi, ima minimalno obrazovanje. Kako je primijetila Pauline Rose, koja predaje Međunarodno obrazovanje na Sveučilištu Cambridge, do danas su vlade, škole i učitelji imali praksu usredotočiti se na privilegiranu, sposobnu djecu. Kako bi se smanjile nejednakosti u obrazovanju, moraju se usredotočiti na neprivilegirane, a Rose je dala neke smjernice kako to postići. Teškoće povezane sa siromaštvom utječu na učenje i prije nego što djeca krenu u osnovnu školu, a oni koji rano nailaze na životne poteškoće bore se da u školi nadoknade propušteno. Rano obrazovanje djece pomaže da se to promijeni - pohađanje samo jedne godine predškole ima prosječnu korist za učenje koja je jednaka jednoj godini formalnog učenja u Argentini, Australiji, Brazilu i Njemačkoj. U Argentini korist je čak dvostruko veća za siromašnije učenike - piše Rose u znanstvenom istraživanju koje je objavio Guardian.

Kako bi dobilo potpunu korist od obrazovanja, dijete mora krenuti u školu u odgovarajućoj dobi, pokazalo je istraživanje. Izvješće o pristupu obrazovanju pokazalo je situaciju u zemljama subsaharske Afrike.

- Tamo je prosječna dob kad dijete kreće u školu šest ili sedam godina, najsiromašnija djeca najčešće kreću u školu prekasno, a djeca koja kasnije krenu u školu teže uče od ostale djece u njihovu razredu. Jedan od razloga zašto toliko djece provede vrijeme u školi bez ikakvog napretka je preambiciozan i nefleksibilan kurikulum, no uz odgovarajući potporu on se može savladati - piše Rose. U Indiji, na primjer, učitelji provode pola svakog školskog dana radeći na osnovnim vještinama s djecom koja postižu najslabije rezultate u trećim i četvrtim razredima (s djecom od od 8 do 10 godina). Godinu dana kasnije ta djeca su postigla bolje rezultate učenje nego 54 posto djece koja nisu dobila takvu pomoć.

Problem je u mnogim zemljama što neodgovarajuća obuka učitelja otežava učenje djece. U Maliju ili Nigeru obuka učitelja dovela je do velikih napredaka u čitanju u početnim razredima škole. Dok gotovo nijedan učenik isprva nije mogao pročitati 21 slovo, nakon četiri mjeseca učenja to je moglo 49 posto učenika. Za usporedbu, samo 2 posto učenika, koje su podučavali učitelji koji nisu bili na obuci, u godinu dana naučili su slova. Shodno tome, najbolji učitelji često ne dolaze u škole u kojima su najpotrebniji. Vijetnam je jedna od zemalja u kojoj se to promijenilo i učitelji koji predaju djeci u nepovoljnom položaju zapravo su manje odsutni, češće daju povratne informacije i u većem broju su dobili status “odličnog učitelja”, pokazalo je istraživanje. Rose ističe kako su vrlo bitni i materijali za učenje, koji mogu biti korisni samo ako su dostupni djeci u učionicama, ako su napravljeni za odgovarajuću razinu znanja i na odgovarajućem jeziku te ako su učitelji obučeni da ih koriste.

Tako je kompjutorski alat u Indiji koji je osmislio materijale za učenje prema trenutačnoj razini obrazovanja djeteta povećao rezultate ispita iz matematike za prosječno dijete za čak 69 posto u usporedbi s kontrolnom grupom djece.

- Kako bi uveli mjere namijenjene da podignu ishode učenja i nadvladaju nejednakosti, obitelji i zajednica moraju natjerati donositelje odluka i voditelje škola da i oni pridonesu tome. U Indoneziji intervencije namijenjene povećanju autoriteta školskih odbora i uvođenje izbora za članove odbora povećali su prosječne rezultate u učenju indonezijskog jezika - objasnila je znanstvenica s Cambridgea, koja se nada kako će vlade ozbiljno razmotriti njezino istraživanje i do 2030., a to je i cilj UN-a, poboljšati obrazovanje u cijelom svijetu.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.