Popis novogodišnjih odluka koje nećeš prekršit za sat i pol
Sretna Nova godina svima koji slave!
Nadam se da vam francuska salata izlazi na uši, a ako ste u klubu ljudi koji ne vole francusku salatu, želim vam brzo ozdravljenje.
Pred nama je još jedna “godina iz budućnosti” u kojoj neće bit hoverboardova ni kapsula koje se nakon par minuta u mikrovalnoj pretvaraju u pečeno pile, ali lijepo nam je i bez tih stvari.
Imamo puno toga na čemu možemo bit zahvalni, tipa HIDE button na Facebooku i SNOOZE button na mobitelu.
U životu treba nabrajat stvari koje imaš, a ne samo tražit ono što ti fali i prigovarat, jel tako Milane?
Btw, jako je ružno što se neki rugaju Bandiću jer je obećao da će žičara na Sljemenu bit otvorena 31.12.2018. pa se to ipak nije dogodilo.
Budite razumni, i vi ćete ovih dana obećat stvari koje nećete napravit.
Vjerojatno ste neke već i obećali, ipak je 2.1.2019.
Jučer ste vjerojatno obećali da više NIKAD nećete ovoliko jest, a hoćete, već danas.
Ili da nikad više nećete toliko pit, a hoćete, već u petak. Ili danas.
O vama koji ste rekli da više nikad nećete stavit kolač u usta da ne pričam.
Zajebano je ovo razdoblje jer svi imamo osjećaj da moramo dat neko svečano obećanje novoj godini, da se ne bi naljutila na nas.
“Danas je prva od 365 stranica u tvojoj knjizi - napiši dobru priču” - i ostale nekreativne laži.
Krećem vježbat!
Nećeš.
Pit ću više vode.
Nećeš.
Ove godine ću često ić u kazalište.
Nećeš jer se moraš obuć i izać iz kuće, a serije su tu i ne traže da imaš hlače.
Novogodišnje odluke su najjednostavniji način da razočarate same sebe.
I svi ih imamo potrebu svejedno donosit iako znamo da samo puno pričamo.
Dobre odluke nemaju veze s 1.1., njih možeš donijet kad god želiš.
Ako ih želiš samo zato što je početak godine, sasvim je logično da će ti prestat bit atraktivne nakon 15. u mjesecu.
Vrijeme za važne odluke je UVIJEK, a što se tiče novogodišnjih, mislim da se pametnije držat realnih stvari.
Zato unatrag nekoliko godina umjesto prosvijetljenih, mudrih i “bit ću najbolja verzija sebe” odluka, donosim one kojih ću se i držat.
Anti-odluke, jer mislim da je najgora stvar koju možeš napravit to da si početak godine usereš lažima.
Nije lijepo lagat samom sebi, za to imamo političare.
Ja sam svaku svoju prošlogodišnju ispunila i baš sam zadovoljna.
S nekima ću nastavit i ove godine, a neke su i nove, jer uvijek treba napredovat.
Ima ih 12, jedna za svaki mjesec, slobodno ih prepiši ako želiš.
1. I dalje ću jest majonezu što češće
Devet od deset nutricionista kaže da to nije najzdravije na svijetu i kladim se da su svi osim tog jednog često nadrkani. Ništa nije nezdravije od života u kojem se odričeš ljubavi, a majoneza je ljubav. Rijetko tko na kraju života kaže da mu je žao što je jeo previše majoneze i premalo prokulica. Mislim, sigurno postoji netko tko to kaže, ali postoje i ljudi koji parcijalno cijepe djecu, ljudi su svakakvi.
2. Neću pit 2 litre vode dnevno
Znam da bi bilo pametno ali neću jer mi se onda stalno piša, a život u kojem ti se stalno piša je preživljavanje. “Pričaš gluposti, tijelo ti se nakon nekog vremena navikne” - nemoj se sa mnom razgovarat kao da ste ti i moj mjehur zajedno ovce pasli, ne znaš ga. Pit ću 2 čaše vode dnevno kao i do sad. “Ja sam odgovorna i hidratiziram svoje tijelo” je plemenit pristup, ali moj je još plemenitiji - ja smanjujem gužve u ženskim wc-ima.
3. Nastavit ću otkazivat planove
Ne postoji ljepša stvar od otkazanih planova, zato ću u 2019. iskoristit svaku priliku da to napravim. Kava koju sam dogovorila prije 2 tjedna ali vani pada kiša? Otkazat ću. Izlazak s prijateljima ali jako je hladno? Otkazat. Trening na koji sam obećala ić ali baš sam danas umorna? Otkazala. Prije sam imala grižnju savjesti i govorila si da je otkazivanje zapravo poraz karaktera, ali nije. Otkazivanje planova je terapija za dušu. I tvoju, i dušu osobe kojoj se isto nije dalo.
4. Kuhat ću previše špageta iako znam da je previše
Kad sam bila mlađa, mislila sam da je “skuhala sam puno previše špageta” problem, čak sam ga pokušala i riješit vaganjem špageta da to izbjegnem. Kad sam prvi put skuhala “točnu” količinu, shvatila sam da ne postoji “previše” špageta. Ni previše palačinki. Pojest ćeš sigurno i bit će ti drago. E i dalje ću unfriendat ljude koji prepolove špagete prije kuhanja jer su to demoni.
5. Neću ić u kazalište
Voljela bih, jako, ali znam da neću jer taman taj dan imam trening i bit ću umorna. Neću više obećavat da ću napravit nešto što znam da najvjerojatnije neću - to je ružno prema kazalištu.
6. I dalje ću se pravilno hranit
Pod pravilno mislim onako kako meni paše. Crna kava bez mlijeka i šećera za doručak, za ručak što god mi bude usput, za večeru sve što imam u kuhinji, a ide u usta. Znam da je pametno jest 5 malih obroka tijekom dana, a ne progutat 7 tisuća kalorija navečer, ali život je ljepši kad si glup. “Umjesto običnog čipsa, napravite čips od kelja.” Not today, Satan.
7. Stiskat ću snooze button
Sedam puta zaredom, jer želim sedam puta imat još dodatnih 5 minuta u krevetu. Možda nije najbolja odluka, ali je lijepo.
8. Psovat ću kad treba psovat
Neki će reć da nije damski kad psuješ, ali život nije damska situacija. Ponekad trebaš urlat na nekog u prometu i spominjat pse, majke i kurce. “Jesenti bigulicu” i “dovraga” ne liječe rane kad je najpotrebnije, koliko god to profinjenije zvučalo od “zločestih riječi.” Plus, ljudi koji kažu “dovraga” kad stanu na legić su sociopati.
9. I dalje neću pozdravljat lika iz osnovne
Svi imamo tog jednog lika iz škole kojeg ne želimo pozdravit jer se zapravo ni ne znamo, pa glumimo da gledamo u mobitel ili u stranu da nam se izbjegnu pogledi. Zbog tog mi je prije znalo bit neugodno, ali više nije. Sad cijenim tog lika jer sudjeluje - kad ja ne stignem pogledat u stranu, on to napravi. Kad meni mobitel nije pri ruci, on glumi da gleda u svoj. To je jedna od rijetkih osoba na koju mogu računat u životu - toliko se dobro ne pozdravljamo da se praktički možemo počet pozdravljat.
10. Nastavit ću rijetko izlazit
Dugo godina sam mislila da sa mnom nešto nije u redu jer ne volim klubove i volim bit doma, jest i igrat društvene igre. Silila sam se da idem van jer je to “normalno.” Prije par godina sam prestala jer sam napokon shvatila da je sasvim ok ne voljet klubove i bit doma s prijateljima. Ili bit doma sam, s knjigom ili serijom. Uvijek će bit onih koji će reć da je to dosadno, ali moja novogodišnja odluka je da ću im prestat pokušavat dokazat da nije. Jedino važno je da meni nije dosadno.
11. Govorit ću “odjebi” ljudima koji to zaslužuju
Svi u životu imamo nekoliko trulih jabučica koje trebamo bacit u kompost, ali nikako da to napravimo. Osoba koja na kavi s tobom cijelo vrijeme visi na mobitelu i svako malo kaže “slušam ja tebe…” Osoba koja te proziva uz “ništa mi se ne javljaš”, iako se ni ona ne javi tebi, ali to se ne računa - računa se samo to da se ti ne javljaš. Osoba koja te nikad ne pita kako si, ali će ti ispričat detaljnu povijest svojeg četvrtka kad ju sretneš na cesti… odjebi. Loše ljude treba bacit u kompost, da imaš više mjesta za dobre ljude.
12. Pokušat ću se prestat živcirat oko stvari koje se neće promijenit
“Poštar mi je samo ostavio ceduljicu iako sam BILA doma!” Vrijeme je da me ovo prestane nervirat jer je to tako i bit će tako i neće se promijenit. Kao što će uvijek postojat ljudi koji misle da je “burek sa sirom” povod za svađu. I ljudi koji ne daju žmigavac kad se prestrojavaju. I ljudi koji stavljaju grožđice u francusku salatu. Ovo zadnje sam izmislila, ali i da postoji netko tko to radi, nije moj posao da se oko toga živciram. Živciranje oko stvari oko kojih se možeš i ne živcirat je šugava navika, ali za razliku od drugih šugavih navika, ova čak ni nema dobar okus.
To je to, jedna odluka za svaki mjesec u godini i sve ih planiram ispoštovat.
E i još jedna - nastavit ću tu i tamo pisat da su Sinj i Senj isti grad i da nitko ne zna kako se pravilno kaže. Jer čak i kad eksplicitno naglasim da se zajebavam, nađe se desetak sestrinih sinova koji misle da sam ozbiljna, pa mi šalju poruke i vrijeđaju me. To su mi možda najdraže poruke na svijetu.
Sretna vam Nova i puno zdravlja vam želim - svega ostalog, kažu na Fejsu, ima u Njemačkoj.
Andreu Andrassy prati i na njenom Facebooku i Instagramu, a nas, BlogBuster, na Facebooku. I Instagramu.
Fotografija: Karmen Poznić
