'Oliver me u karijeri nekoliko puta vratio na pravi kolosjek'

Ne znam koja je godina bila, ali ja sam imao onu kovrčavu kosicu i bio sam puno zgodniji nego sad, bio sam mršav i imao 'six packs' pa mora da je bilo između 1990. i 1992. Imao sam prvu veću pjesmu koja je zahvatila neko tržište, 'Tebe ne bih mijenjao'. U to vrijeme radili smo puno humanitarnih koncerata, tu smo se susretali, a svi smo još išli na festivale. Nikad neću zaboraviti prvi susret s Oliverom. Sjedio sam za klavirom u backstageu na nekom humanitarnom koncertu u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Bilo je tu više istarskih izvođača, a Oliver je bio jedini koji nije bio iz Istre. Često je nastupao u Istri, a ljudi su za njega smatrali kao da je dio te sredine. On za mene bio velik, najveći gigant u glazbenom svijetu. Pojavio se ispred mene za tim klavirom. Meni su se ruke same povukle s tipki i počeo sam se automatski dizati, jer što ja imam tu sada, ne želim smetati. Oliver je rekao: 'Sidi, sidi' i tako smo zajedno zasvirali, rekao nam je Tony Cetinski (50), prisjećajući se prijateljevanja s glazbenim kolegom koji već godinu dana nije više s nama.

- Ja sam bio potpuno ukočen, ali ponosan i srce mi je htjelo iskočiti. Kasnije smo nastupali zajedno, ali tada, kad me pitao 'Mali, di si, kako si?' bio sam potpuno zbunjen. Ne znam jesam išta uopće rekao, a on je već znao tko sam, što sam, zna mi ćaću, zna mi mater, sve je znao. Taj prvi susret mi je ostao urezan u sjećanju, jer je odisao jednostavnošću, a opet s druge strane s puno autoriteta u svemu tome. S Oliverom postoje momenti u kojima on može biti jako ozbiljan, jasan, egzaktan, a onda se opet pretvori u malog dječaka, gdje smo generacijski isti. Zbilja, u jednom trenutku sam ga doživljavao kao oca, a pet minuta nakon toga u njemu vidim sebe ili nekoga tko je moje generacije, kao da mi je brat. Znao je s ljudima, na svoj jednostavan način, a sve anegdote koje bi pričao bile su zapravo poučne. Tko je htio učiti, kraj njega je mogao puno naučiti, iz svega. Iz svakog njegovog momenta si mogao nešto naučiti svaki put, ako si bio privilegiran da si poznavao Olivera Dragojevića - priča Tony.

Cetinski kaže da je od Olivera naučio pomagati mlađim glazbenicima koji danas imaju onaj isti sjaj u očima koji je on imao dok je Oliver pomagao njemu. Dodaje da ga je Oliver u nekoliko navrata u karijeri 'vratio na kolosijek', odnosno savjetovao ga što da učini. Tako mu je pokazao neki svoj studijski album na prijelazu milenija za koji Tony danas drži da je bio pomalo alternativan. Oliver ga je samo pogledao i rekao mu: 'Mali, počni pivati. Imaš glas. Pivaj'.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Kad se snimala 'Lijepa bez duše', Alka Vuica (58) je radila prepjev i falilo je beck vokala. Bilo je to jako davno, u ono vrijeme kovrčave kosice. Zvali su me da dođem u studio jer im treba nešto pomoći. Došao sam i snimili smo sve beck vokale, otpjevao sam i one visoke ženske dok je Oliver bio negdje na marendi, a nakon toga sam otišao. Nismo se tada ni sreli. Kasnije su mi pričali da je Oliver pitao tko je to snimio i da je ostao zatečen. Pola godine nakon toga došao je u studio gdje sam ja snimao duet s Guidom Mineom. Ja tada nisam bio prisutan. On je došao u studio i snimio svoje dionice Morskog vuka. Ja sam došao na gotovu pjesmu! Poruka je bila 'kako si ti uletio meni, tako ti sad imaš duet sa mnom'. Ali nije to bilo s visoka, nego onako ljudski. Strašan dojam je ostavljao. Baš sam sretan i ponosan što sam mogao dijeliti isti zrak s njim - zaključio je pjevač.