Nikako ne mogu razumjeti da se dva istinska domoljuba , gospoda Đikić i Stjepandić , međusobno razilaze oko nekih tema a i i jedan i drugi rade za boljitak Hrvatske. Ono što Hrvatskoj treba je dovući kolača industrije, npr. automobilske, kako bi ostala mladež, dovući razne projekte kako bi se razvijao znanstveni kadar. Osobe poput njih imaju brojne prijatelje i utjecajne poznanike, mogu otvoriti mnoga vrata i pokrenuti pozitivne procese. Cijeloj situaciji nije dorastao kadar kojeg dobivamo izborima. Svi gledaju sebe, lobiji si pišu zakone i izvlače korist od rasprodaje hrvatske imovine. Ono malo investicija ne donosi novu vrijednost, nisu isplative državi ( pojedincima da). Kadar koji dobivamo izborima živi od izbora do izbora i sve prilagođava ostanku na vlasti, a često samo zbog osobnog interesa i interesa lobija. Taj kadar sebi podredi i sudstvo i policiju i vodeća društva. I na kraju smo postali energetski ovisni, ovisni o proizvodima iz drugih zemalja pa čak i o hrani. Netko treba povesti računa o interesu svih građana, dakle države, zaustaviti rasprodaju i rasulo. Vrijeme je isteklo.