Nas proglase prvacima, a nemaš osjećaj ni za što. Sad će to svugdje biti, navodno će i u nogometu proglasiti prvake. Malo je glupo, ali eto, kaže nam košarkaši trener Oostendea Dario Gjergja
'Policija nas tjera iz parkova, a igračima nećemo davati plaću'
Došao je u Belgiju kao trener s 32 godine, a u posljednjih devet godina osvojio je više trofeja nego Cedevita, Zadar i Cibona zajedno. Stvorio je mašineriju od svog Oostendea i dominaciju, nešto slično kao Dinamo i PPD Zagreb u Hrvatskoj.
Dario Gjergja jedan je od najboljih hrvatskih košarkaških stručnjaka. Svoje vještine tesao je uz legendarnog Slavka Trninića, Velimira Perasovića i Danijela Jusupa, a sada je postao jedan od naših najcjenjenijih stručnjaka.
Njegov Oostende je prije nekoliko dana osvojio 8. uzastopni naslov u belgijskom prvenstvu nakon odluke Saveza da prekine ligu, ali naš razgovor nije mogao početi drugom temom nego...
- Ovdje u Belgiji je opsadno stanje, Ne smijemo nigdje izlaziti niti se kretati. Potpuno su blokirali državu. Ne znam više što ću sa sobom. Moraš biti doma, vani se može ići, ali samo jedan član obitelji. I to kupiti hranu i ništa više. Ovdje su se malo ponašali kao da je to sve lagano, da nema ničega, ali sada kada su vidjeli da je vrag odnio šalu, postrožili su sve. Samo rade trgovine s prehrambenim proizvodima. Nitko ne smije na ulicu. Prazno do boli. Išao sam prošetati s kćerkom, bilo je 20 ljudi. I to većina je šetala pse - kaže nam Gjergja.
U Belgiji je zaraženo više od 1500 ljudi, ali situacija u Italiji je dovoljna opomena ostalim državama koje su odmah poduzele određene mjere.
- Sin od Ive Nakića igra za Real. Pitam ga što radiš, kaže pusti me, dobit ću slom živaca. Stalno je u stanu. Mali Mario dobio je od kluba program vježbi sad dok nema treninga, ali to je ništa. Radiš trbuh, leđa, plankovi, oznojiš se i sve to, ali nema ničeg živog. Noge su mrtve. Otišli su jedan dan malo istrčati da prokrvi noge, izašli u neki park, nisu niti krenuli trčati, a ono bam policajac. Samo mu je rekao: Gospodine, okrenite se i ajde doma.
Belgijski košarkaški savez jedan je od prvih koji je proglasio prvake, a to je Oostendeu donijelo čak osmi uzastopni naslov. I tu dominaciju pokrenuo je upravo zadarski stručnjak. Kada je on došao u klub, pet godina nisu znali za naslov u prvenstvu.
- Sve je čudno. Nas proglase prvacima, a nemaš osjećaj za ništa. Malo sam bio govorio ovima u klubu da je ovo bezveze. Kaže meni ovaj jedan: Je*i se. Ja pitam zašto, kaže on meni: 'Da su to ponudili Antwerpenu, odmah bi pristali. Zašto mi ne bi bili prvaci. Pa jesmo li mi prvi.' Sad će to svugdje biti, navodno će i u nogometu proglasiti prvake. Malo je glupo, ali eto. Malo ti se emocije dijele, kao počet ćemo odmah trenirat. Od jednog igrača otac ima korona virus, pa je i on u izolaciji. Od ovog jednog iz kluba poslovni partner ima virus, pa je i on u izolaciji. Sad su nam sve otkazali. Nema ništa više. Takva je naredba, sve firme zatvaraju. Amerikanac i Litavac su otišli, tako da stranaca više nema.
Prvotni plan bio je odmah početi s treninzima kako igrači ne bi ispali iz ritma, ali klub je zabranio sve aktivnosti.
- Mi smo imali namjeru počet trenirati idući tjedan. Ali očekuju vrhunac svega u iduća tri tjedna. Kažu nam da ne idemo nigdje, a epidemiolog je rekao da će to sve trajati do 15. svibnja, najkasnije 1.6. Oni su ovo nespremni dočekali, imaju samo 18.000 kreveta, a ima 11 milijuna ljudi. Dnevno perem ruke 700 puta, gledaš što diraš, stavljaš. Za malu sam napravio za trening u kući. Donio ljestve, da odradi nešto, da ne ležimo cijelo vrijeme.
- Čitam, gledam neke serije. Pokušavam zaokupiti misli. Nekad navečer pogledam film, ovo je glupa situacija. Ja sam tu, niti 200 metara od dvorane, imam tri minute hoda, ali sve mi je ovo glupo.
Korona virus stvorio je brojne probleme i klubovima. Većina liga je odgođena, a klubovi muku muče s financijama. Izgubili su jako puno na sponzorima, ulaznicama i raznim reklamama, a nadaju se da će taj problem riješiti tako što će zamrznuti ugovore igračima. To znači da će igrači biti nezaposleni, barem dok ova situacija traje.
- Imaju pravo da ako je izvanredna situacija, da ne moraju plaćati igrače. Ugovori vrijede, ali se ugovori blokiraju dok traje pandemija. Mislio sam ići u Hrvatsku, ali opet bih morao ići u izolaciju. Došao bih tamo, bio bih u izolaciji dva tjedna, pa bih se vratio u Belgiju i opet bih proveo u izolaciji dva tjedna. A maloj škola počinje. Što sam onda dobio, nema smisla. Meni je jedan stari trener Srbin, dok sam bio igrač rekao, pa nemoj bre da se nerviraš. Ionako će se 80 posto problema samo riješiti. Ali teško se ne nervirat u ovakvoj situaciji.
Gjergja je u Oostende stigao 2011. godine i od tada je postao jedan od najtrofejnijih hrvatskih košarkaških trenera. U samo devet godina osvojio je čak 20 trofeja, koliko smo uspjeli izbrojati. Željko Obradović je najtrofejniji košarkaški trener s 41 naslovom, a našalili smo se da Gjergja polako kuca na vrata.
- Iskreno nemam pojma koliko imam trofeja. Gdje je Željko Obradović od mene, hahaha. Sve je to išlo korak po korak. Svake godine pokušavaš biti bolji i napredovati. Pitanje je kada će doći neka prilika za nešto bolje. Ali bitno je imati posao. No ova situacija će jako puno toga promijeniti. Ovo ljeto sam razmišljao napraviti korak dalje, dođe do zasićenja, ali to ne smiješ gledati tako. Moraš voljeti svoj posao.
Prije nekoliko godina je tijekom ljeta sudjelovao na treninzima Boston Celticsa, a NBA liga je apsolutni košarkaški vrh. Neven Spahija bio je pomoćni trener u Atlanti, ali nitko od Hrvata još nije bio glavni trener. Hoće li Gjergja?
- Baš bih volio u NBA ligu. To je top, užitak je gledati da imamo naše ljude. I oni se sve više otvaraju prema Europljanima što je dobar znak. Drago mi je što imam u Oostendeu potentne i kvalitetne igrače, uvijek dolaze neki skauti, možda to bude neki okidač za mene. Treba izabrati najbolje ako se otvori šansa.
S trenerskom karijerom započeo je dosta rano. Od 2001. godine u stopu je pratio Dražena Anzulovića kojem je bio pomoćni trener. Zagreb, Cibona, Spirou, a onda mu se otvorila prilika. Godine 2009. dobio je poziv Liegea i tu je počeo njegov trenerski uspon. Dokazao se u Belgiji, a dvije godine poslije, 2011., počela je njegova era u Oostendeu. A trenerski uzor mu je čovjek koji je stvorio Dina Rađu i Tonija Kukoča...
- Slavko Trninić je taj koji mi je bio uzor. On i Jusup su osobe od kojih sam najviše naučio. Zna Slavko nekad doći tu i pogledati utakmicu, s njim sam baš ostao u kontaktu. Ta ljeta u Zadru, kad krenemo mi u rano jutro u našu šetnju, pa sjednemo i radimo. To je užitak. Stvorio je najbolje što je Hrvatska ikada imala. Baš mu govorim profesore, ostanite u kući, ne idite nigdje van.
Gjergja živi najljepše razdoblje u karijeri, ali ima nešto što će ga mučiti do kraja života. Hrvatska je 2015. godine imala sve što je potrebno za osvojiti Europsko prvenstvo. Dario Šarić, Bojan Bogdanović, Mario Hezonja, Marko Tomas, Roko Ukić su bili zalog za optimizam, ali nije bilo sreće. Česi su nas rastužili u toj osmini finala.
- Imam gorčinu u želucu od Eura 2015. godine, duša me boli. Česi su bili sjajni, to je bila ekipa koja je sada igrala na prošlom SP-u. Danas svi igraju basket, svakoga moraš respektirati. To će me boljeti cijeli život. Jer mislim da smo mogli napraviti puno više.
A onda smo se okrenuli vedrijim temama. Njegova Belgija sjajno je krenula u kvalifikacije za Euro. Prvo je pala snažna Litva, a onda i Danska.
- Cilj je da se plasiramo. Nismo bili kompletni. Ovi prozori su zeznuti. Moraš raditi na atmosferi. Moraš rasporediti ciljeve, to je ključ. Ja imam tu prednost što sam većinu tih igrača iz reprezentacije trenirao. I poznam ih osobno i znam koji igrač ima kakvu kvalitetu.
A Hrvatska?
- Dobro su startali, ali vidjet ćemo što dalje. Mislim da se više nikada neće dogoditi takav pad kao prije dvije godine. Veljko je selektirao igrače koji imaju karakter i igraju za momčad - kazao je hrvatski stručnjak, a onda pohvalio i Roka Ukića koji se vratio u reprezentaciju nakon dvije i pol' godine.
- Jedna stvar postoji. Jesi li dobar ili loš. Roko je vrhunski čovjek i profesionalac, i to je po 100. put pokazao. On je sebe stavio za ekipu i skidam mu kapu za to. Puno ljudi je već reklo ma što će on. On je htio pomoći, Veljko ga je zvao. Svaka čast Veljku. Nebitno koliko će to minuta biti. Svojim primjerom je gurao mlađe. Kada mladi igrač vidi na netko od 36 godina dođe na trening pola sata prije, pa majstore razmislit ćeš malo zašto on ima toliku karijeru. I zašto ta karijera toliko traje.
Za kraj, osvrnuo se i na stanje u hrvatskoj klupskoj košarci. A moramo priznati da nije nimalo dobro. Zadru prijeti ispadanje iz ABA lige, a Cibona je utopljena u prosjeku.
- Ne smijemo mijenjati trenere kao čarape. Izgubili smo Cedevitu što je katastrofa, moramo dobiti klub u Europi na bilo koji način. Ne možemo se fokusirati samo na regiju, moramo težiti i natjecanju u Europi - zaključio je Gjergja.