pišem ovo jer stvarno se osjećam jadno ova agonija koja se dešava kod nas mene će stvarno baciti u još veću depresiju..evo ja sam jedna od onih koja ima doma branitelja koji nije u šatoru i ne slaže se s njima već radi i bori se svaki dan ja ne radim sin evo ćeka datum kad će otići raditi van..ja sam rodila mog sina 91 tom dijetetu niko se nije veselio nego samo ja jer je poćeo rat i svi su se okrenuli sebi i spašavali svoje glave i zdrav razum kak su znali ja u to vrijeme ni nisam im zamjerila jer i ja sam bila sva u brizi jer niko tada nije a posebno moja generacija mislio da ce doći do rata..muž mi je 3 dana nakon rođenja našeg sina otišao na front....kak mi je bilo? svi koji su to prošli znaju zarši rat opet se bori za život izvlaći iz pepela i sad dođe kriza pa opet izlaze kosturi iz ormara koji pojedinci koriste da se izbore za fotelje pa dobro ljudi do kad?do kad ćemo mi biti u ratu?smatram da mi je ukraden život ....pa sad lupajte minuse
Dk
Deaktivirani korisnik
30.1.2015.
Odustani
ja vas razumijem, bila u zbjegu s troje male djece, najmlađe 2 i po godine, najstarije 7 i po, civilna zaštita nas pokušava izmjestiti sa prve srte bojišta, ula
zimo u brdovove, s druge strane zaljeva tku iz minobacača, granate padaju u more, brodić u kom smo bili rasušen, tone na sred zaljeva, tonemo ja, moja djeca i još 5 mladih žena sa djecom i tri starice koje ne znaju plivati, dolazi čovjek koji po cijenu svog života pomaže da se ne utopimo i prebacuje u drugi čamac, muž na fronti, dobiva glas da nas iseljavaju, pet dana ne znamo ni mi za njega ni on za nas, nakon toga rad pod sirenama, obavezna doći svakog dana,ostavljam njih kući sa svekrvom, radim pod granatiranjem i jesmo li ja i vi izišle nedirnute psihički iz rata? I kome da se žalimo*- da ukraden vam je život, i djetinjstvo vašem djetetu kao i meni i mojoj djeci,al život ide dalje. a oni su još uvijek u ratu u svojim glavama a najveći dionjih što je u šatoru nije prošao niti djelić onog što su prošli pojedini civili.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
30.1.2015.
Odustani
i neka mi oproste invalidi i istinski branitelji, normalno da nisam mislila na njih, ali takvi su večinom u kućama i bore se svakodnevno sa životom i traumama
koje su stekli najbolje kako znaju- te nema čuti, nažalost
Prikaži još ↓
vi
vidum
30.1.2015.
Odustani
Poslušali su te. Lupaju minuse.
Dk
Deaktivirani korisnik
30.1.2015.
Odustani
lilyan vidim da si razumjela kaj sam htijela reći hvala na podršci i na komentaru koji opisuje i tvoj život i vjerujem da je trebalo skupiti hrabrosti prisjeti
ti se svega i napisati...da život ide dalje ali ja od tog života ne tražim puno..sin je osoba za sebe on se ne opterećuje ratom krenuo je svojim putom koji ga neće povezivati s ljepom našom za koju se tvoj i moj muž borilil da našoj djeci bude bolje...kako ironično..iselila sam se iz grada u pasivu da se od svega ovog odmaknem i da mogu povremeno u mir doći u grad u kino,kazalište ,popiti kavu ali ni to više nije moguće dođeš na trg tamo sve sjede glave pune bunta i negative ako se malo bolje obućeš jer ipak si žensko na svakom ćošku te neko zaskoći tražeći kunu a ostali te odmjere s pogledom:ha ima se,može se..a ne razmišljaju da je to možda jedina obleka u kojoj se osjećaš ponosno žensko....ja ne radim 5 godina moji izlasci su rijetki tako da ni obleku ne mogu pohabati brzo...zar puno tražim da si s ponekad priuštim takav izlazak..zar moram cijelo vrijeme biti u negativi i jadu.....život je kratak ali žalosno je da se njemu ne veseliš na ovaj naćin....okružila sam se životinjama jer one te vole i vesele se tebi bez obzira kako si obućen ..a ljudi...ljudi kalkuliraju kad te trebaju dobar si im kad ne i ne poznaju te....
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
30.1.2015.
Odustani
škarpina, ne opterećuj se šta misle pojedinici , mi smo ljudi čudna sorta- kad je nekom dobro- e onda komentari kako može, od kud mu,zavist, ljubomora, a ako ne
ma- pa šta se ne trudi, zašto dopusti da mu je loše i slično. Imaj svoj gušt, budi što manje negativna, život se i svodi nas te male sitnice, tu kavicu, tvoje životinjice, ja se npr. veselim cvijetu kad procvjeta, mojim unučićima koje sam dočekala i koji su hvala bogu zdravi, najbitnije je naći smisao i uživati u živou jer mijanjeti svijet ne možemo ni ja ni ti uz najbolju volju- i što manje tv-a. uživaj u svom mužu i sinu i svojim sitnim zadovoljstvima i ne daj se uvući u depresivne misli. Lijep pozdrav
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
30.1.2015.
Odustani
škarpina:@ Pročitavši tvoj komentar,posve objektivan osjetila sam potrebu se javiti.Znam kako je čekati supruga,i on mene.Bili smo prva crta obrane.I danas kada
uđem u jednu sobu vidim oružje u kutu.O sebi neću govoriti,bojazan za roditelje,mama je bila teški srčani bolesnik,smještaj u skloništu koji je mogao biti poguban za nju.Sestra imala je malu bebu,živjela je kod nas u podrumu,jedna žene čuvala je bebu,dok je ona bila na poslu.Rezultat svega toga je da je oboljela na živce.Neću te zamarati,jer puno puta sam napisala,pet članova naše obitelji izgubilo je život.Dva se vode nestalima.Da,ukrali su mi život,najbolji dio.Ovo što se sada događa,samo imam mučninu u želucu.
Prikaži još ↓
ch
choopo
30.1.2015.
Odustani
Na žalost takvih teških sudbina je puno. Svaki rat je izgubljen i prije nego što je počeo.
Dk
Deaktivirani korisnik
30.1.2015.
Odustani
una1 hvala na vašoj priči i podršci..ja se zahvaljujem jer znam kako je o tome teško razmišljati a kamoli to i napisati...ja mislim da svi mi tiha većina koja j
e prošla rat i koja se trudi dalje nastaviti svoj život a da ne spominju rat postave svoj šator njihov šator se ne bi ni vidio....ali mi samo želimo živjeti i zaboraviti tugu..ne zaboraviti ponos nego tugu.. i prenositi na buduće naraštaje da je svaki dan ćudo i da se moraju veseliti životu..nadam se da će ju to i oni možda shvatiti i oni imaju djecu..
Prikaži još ↓
ilmare
30.1.2015.
Odustani
Molim minusare da objasne što je "škarpina " krivo napisala ?? kako to objašnjavate ?? Ne vjerujete joj ?? A takvih ima ,puuuuno.puno... Kao što je bilo i "Uni"
do
dom2
30.1.2015.
Odustani
škarpina, nema razloga da ti lupam minus jer svatko ima svoj život i životnu priču. Osobno sam ponosan na domovinski rat i nijedna politika mi to neće uzeti, pa
Goli otok je zatvoren. Nažalost nisam ranjen da dobijem malo više ali sam dobio ratne godine x 2 koji mi se ubrojio u staž a zaradio sam maximum. Osobno sam dao otkaz u raketno topničkoj... u činu n.n. na koji sam ponosan i za ničim ne žalim jer imam sve dijelove tijela. Hrvatsku imamo a za političko uređenje nema veze kako se zove ali bitno da je toj opciji domovina Hrvatska u srcu. Koliko se nas branitelja doškolavalo, prekvalificiralo ili mislilo na svoje usavršavanje to je druga stvar. Svi žele musti državu a nitko ne želi zagrijati stolac. Osobno hrvatske branitelje a posebno invalide ne mogu nazivati šatorašima jer mi je šatorskog krila bilo dovoljno u domovinskom ratu. I na kraju nemam nikakve privilegije kao hrvatski branitelj, počevši od početka prilikom upisa kčeri u dječji vrtić. Niste invalid nemate pravo. Upis u školu, niste invalid kćer vam nema pravo i.t.d. Sad sam se sjetio jedina jednokratna povlastica mi je bila prilikom kupovine automobila i to 100% a taj automobil još i sada vozim. Pa sad uživajte, lupajte minuse i što god želite, ali to je jadno i podlo da se narodu plasira da se bune zbog novaca.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .