Pogledali smo Netflixovu seriju 'Eric': Potraga rastrojenog oca za sinom (9) koji je nestao...

OCJENA:

7,5/10

(Netflix)

Iako se bavi mnogim, nepotrebnim, temama, a radnja serije se razlijeva u nekoliko rukavaca, od kojih je barem jedan nepotreban, ‘’Eric’’ je vrlo dobra, na trenutke i odlična serija. Prije svega zbog odlične glavne priče a to je potraga rastrojenog i disfunkcionalnog oca za nestalim, moguće i otetim ili ubijenim, devetogodišnjim sinom. Ujedno i potraga za samim sobom kao ocem, za nestalim odnosom sa sinom i bezbrojnim pogreškama koji je prema njemu učinio i za koje se više možda i ne može iskupiti. Možda i jedna od ponajboljih serija o iskupljenju.

TJEDNI PREGLED Evo što vas očekuje u najdražim sapunicama i serijama: Ferit ulazi u borbu da spasi Kazima

Odmah treba reći da je Eric ime čudovišta koje je nestali devetogodišnjak Edgar nacrtao i osmislio dan prije svog nestanka. Njegov otac je kreator dječje lutkarske emisije, ujedno i sin bogatog nekretninskog mogula, i kad sin nestane na putu do škole, Vincent (odlični Benedict Cumberbatch) umisli da je jedini način da ga vrati da u svojoj lutkarskoj emisiji oživi Erica. Doduše, pri tome mu pomaže i to što je rijetko kad trijezan, a ima sklonosti i ka drugim supstancama, kao i to da, iako to nije u potpunosti razjašnjeno, pati od neke duševne bolesti, koja je, doduše, relativno ukrotiva pod uvjetom da se koristi terapija te da se kloni pića i droga. Čudovište Edgar ujedno mu se i priviđa dok traga za svojim sinom, poput njegova alter ega, njegove tamne strane, ali ujedno i strane koja mu govori gorku istinu o vlastitim slabostima u lice. Još jedna stvar ga muči - njegov otuđeni odnos s vlastitim ocem (i majkom) koji na neki posve glup i nenamjeran način ponavlja s vlastitim sinom.

Taj dio serije, unatoč ponekoj bedastoći i naivnosti, jest odličan, emocionalno vrlo dobro istražen, napisan i uvjerljiv, pogotovo Vincentov očajnički pokušaj da se iskupi pod svaku cijenu i njegovi padovi u ralje vlastite sebičnosti, ovisnosti i samosažaljenja.

STRIMAJ I BINDŽAJ Serija 'Žena u zidu’: Kao roblje živjele su u 'institucijama' Crkve

Paralelno s tim, a u seriji je stvarno jako mnogo motiva, jest i policijska istraga o nestanku koja se povezuje s nestankom drugog dječaka prije nekoliko mjeseci na otprilike istoj lokaciji, koja nema nekih pretjeranih sličnosti, osim što se dogodila u blizini noćnog kluba u kojemu se, prema sumnjama policije, a i rezultatima racije, provodila maloljetnička prostitucija. Odnosno, malodobni dječaci podvođeni su bogatim klijentima. Istragu provodi policajac koji i sam mora kriti određene stvari iz svog privatnog života. Radnja se događa 1984. godine u New Yorku i samo razdoblje odlično je oživljeno, a u to vrijeme i u tom gradu homoseksualizam, AIDS, maloljetna prostitucija i beskućnici (a sve su to teme kojima se serija izravno ili posredno bavi) su još velike tabu teme. Kao uostalom i rasni odnosi.

U svim tim rukavcima priče, a ima ih još, serija gubi na fokusu i oštrini, ali priča je dovoljno jaka da iznese sve rukavce više-manje u logičnom smjeru i da se sama nit glavne priče ne izgubi. Doduše, glavna stvar, i glavni emocionalni driver serije - izgubljeni odnos oca i sina te sve one neizrečene, prešućene i nepažnjom nezamijećene stvari koje će kasnije mučiti i jednog i drugog - donekle su svim tim pričama gurnute u drugi plan. Kao da su tvorci serije htjeli progovoriti o svim problemima odjednom te svakoj zakinutoj skupini dati pravo da kaže svoj dio priče. Ne kažem da im to ne polazi za rukom. Ali serija na trenutke pliva između emocionalne priče o potrazi za izgubljenim sinom i za izgubljenim samim sobom, korupciji u policiji, odnosu prema homoseksualizmu, korupciji u gradskoj upravi, odnosu prema beskućnicima, pravima manjina... Malo previše i za mnogo dulju seriju.

Nasreću, glavna priča, put iskupljenja jednog otuđenog i izgubljenog oca, ispričana je na pravi način, ne štedeći nikoga i ne prešućujući ništa.