Iako nakon dviju prikazanih epizoda serije True Detective postoji još dovoljno vremena da sve ode kvragu, mogu reći da je prva sezona dobila dostojni nastavak
Pogledali smo 4. sezonu serije True Detective: Jodie Foster se dobro nosi s utegom očekivanja
OCJENA: 8/10
Rijetko koja serija ima uteg tako velikih očekivanja kao True Detective čija je prva, i nenadmašena, sezona očarala i publiku i kritiku te postala dio obvezne gledateljske lektire. Teško ju je nadmašiti, izuzetno je lako podbaciti. Sad je te, velike, cipele obula Jodie Foster i mora se reći da se prilično dobro nosi s utegom očekivanja. Nije spektakularna, ali je jako dobra te do kraja postoji mogućnost da bude fantastična (doduše, i da zglajza u prosjek) te gledatelja polako, ali ne sporo i dosadno, uvlači u priču, dajući vremena likovima, a oni su u ovoj seriji najbitniji, da se razviju.
Četvrta sezona serije True Detective: Night Country nastoji iskoristiti sve dobre postavke iz prve sezone - misteriozna, okrutna, naizgled čak i nadnaravna, ubojstva, američku zabit, zanimljive likove te natruhe političke korupcije. Ali glavni adut, uz Jodie Foster koja je već utjelovila preko nekoliko kultnih likova, od kojih je za ovu seriju možda najbitnija njezina vrhunska interpretacija FBI-eve agentice Clarice Starling u kultnom filmu “Kad jaganjci utihnu”, jest Aljaska, posljednja neukroćena divljina u SAD-u. Mjesto gdje je čovjek i dalje u milosti i nemilosti prirode, gdje sva silna tehnologija ne pomaže, i gdje se mora osloniti na vlastite snage, pamet i sreću.
Dodamo li tome da serija počinje nestankom, odnosno ubojstvima, nekoliko znanstvenika iz izolirane istraživačke stanice upravo u trenutku kad nastupa polarna noć koja će trajati nekoliko mjeseci, stvoreno je obilje elemenata koji omogućavaju da se kroz priču nadograđuju napetost, misterij i karakteriziraju likovi a da ništa ne bude umjetno nategnuto i nemotivirano. Ustvari, i u prvoj sezoni močvare Louisiane pružale su odličan dekor koji je potpirivao nadnaravne i kultističke elemente. Aljaska nije samo eksterijer serije nego, rekao bih, jedan od samih likova, misteriozna, divlja i egzotična. Ipak, puno toga u seriji ovisit će o Jodie Foster, koja igra šeficu policije u Ennisu.
U prve dvije epizode ona svoj lik postavlja vrlo dobro i pomalo distancirano, nastojeći da ni u jednom trenutku ne ode u manirizam ili, ne daj Bože, preglumljavanje. Time daje vrlo dobrom ostatku ekipe prostor da se razmaše, ali još više daje prostor priči da odigra ključnu ulogu i u zaokupljanju gledateljeve pažnje i u razvoju njezina lika. Ono što je još bitnije, iako serija počinje šokantnim ubojstvima i još šokantnijim otkrivanjima tijela, ritam je prilično spor. Ali na dobar način spor. S dovoljno vremena da se gledatelja uvuče u priču, ali i s dovoljno obrata da mu serija ne postane dosadna. Iako nakon dviju prikazanih epizoda postoji još dovoljno vremena da sve ode kvragu i da serija bude promašaj, s prilično velikom sigurnošću mogu reći da je prva sezona “True Detectivea” dobila dostojni nastavak.