Bjeloglavi sup uhvaćen u Zagrebu

ZAGREB - Nakon što nam je čitatelj 24sata jučer poslijepodne poslao nevjerojatne fotografije i videa bjeloglavog supa koji odmara na ogradi kraj zagrebačke obilaznice, a mi o svemu obavijestiti direkotra Zagrebačkog zoološkog vrta Damira Skoka, na teren je izašla stručna ekipa njihova Oporavilišta za divlje životinje. Bjeloglavi sup im je u više navrata odletio, ali je bilo jasno da se radi o iscrpljenoj životinji i da bi za tu veličanstvenu pticu bilo najbolje da se smjesti na sigurno, a potom u kontroliranim uvjetima pusti na slobodu. Danas u prijepodnevnim satima pticu je uspio, uz puno strpljivog puzanja, uhvatiti Darko Ozmec, voditelj terenske službe Skloništa za napuštene životinje Grada Zagreba. Kako nam je kratko rekao Damir Skok, ptica se čini zdrava ali iscrpljena, uhvaćena je na polju kraj Ranžirnog kolodvora, što znači da se tokom večeri i jutra nije značajno udaljavala od pozicije na koju je sletjela. Teško je još reći koliko će dugo biti u oporavilištu, a najvjerojatnije će na slobodu biti puštena na otoku Cresu, gdje se i nalazi Centar za bjeloglave supove Beli, a i jedno od posljednjih staništa supova u Hrvatskoj. U razdoblju puberteta, u prvih pet ili šest godina života, bjeloglavi supovi napuštaju svoje matične kolonije i kreću u svoje letačke ekspedicije. Najveće lutalice Kvarnerske populacije naših supova su bili sup Oštro i sup Leđni Zlajo. Sup Oštro je tako od Kvarnera doletio čak do Švedske, a Zlajo do Čada u Africi! Životni vijek ovih veličanstvenih ptica je 50 godina, a raspon krila im može biti i do 280 centimetara. Početkom 20. stoljeća bjeloglavi supovi bili su rasprostranjeni na području cijele današnje Hrvatske. Tada je bilo poznato više od 30 gnjezdilišta, u Slavoniji od Papuka do Vukovara, u Istri na Učki, u Primorju, na ušću Neretve, te na sjeveru Dubrovačkog primorja. U rujnu su Palina, Coline, Lima i Anton, četiri oporavljena bjeloglava supa, pušteni u prirodu iz oporavilišta na Cresu. Bjeloglavi sup je zakonom zaštićena ptica, ali se borba za njegov opstanak kontinuirano mora voditi. Bjeloglavi supovi ne ubijaju životinje i ne love ih već se hrane mrtvim plijenom i smatraju se ekološki dragocjenim bićima jer njihovo djelovanje u prirodi sprječava i širenje zaraza.