Dva lica Tuđmanove države: plaće su rasle, BDP je bio u debelom plusu, a javni dug se nije ni spominjao. Godine bez rebalansa proračuna Kad u godišnjem izvješću HNB-a za 1996. pročitamo da je ‘unutrašnji javni dug (2,8 mlrd. USD) na razini od oko 15 posto procijenjenog BDP-a, tako da zajedno s vanjskim dugom čini oko 40 posto BDP-a’, što ‘omogućava stabilnost i srednjoročni ostanak Hrvatske ispod granice maastrichtskog kriterija o javnom dugu’, asocijacije na današnje nezavidne brojke su neizbježne: već smo i zaboravili kako smo premašili udio javnog duga od 60 posto... Još kad naiđemo na rečenicu iz izvješća HNB-a za 1997. godinu koja kaže da je ‘fiskalna politika bila određena usvojenim proračunom za tu godinu pa nije bilo potrebe za njegovim rebalansom’, odnosno da je ‘ostvareni deficit činio samo 41 posto planiranog deficita za tu godinu’, ispada da je poslijeratna ekonomija (iako gospodarski rast, nakon tri recesijske godine, kreće već 1994. godine) bila daleko stabilnija od ove koju nikako da s pravom nazovemo postrecesijskom.