Počinje era glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Na radost HDZ-a i na užas Hrvatske

Armin Hodžić, saborski zastupnik bošnjačke manjine i član nove vladajuće većine, bio je pun razumijevanja za novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića.

"Bio je izložen i privatno i poslovno", izjavio je jutros na N1 televiziji povodom Turudićeva stupanja na dužnost, "i ne sjećam se državnog odvjetnika koji je u težim okolnostima dolazi na tu funkciju".

Kao što se mi ne možemo sjetiti državnog odvjetnika koji je s gorim nasljeđem dolazio na tu funkciju.

Okolnosti su za Turudića bile takve kakve je sam pripremio, priredio, priskrbio. Okolnosti su bile teške jer je on tako želio. 

I ako je novi šef DORH-a bio izložen "privatno i poslovno", kako pun suosjećanja tvrdi zastupnik Hodžić, bilo je to zato što se kompromitirao i privatno i poslovno. Jer je miješao privatno i poslovno, jer se kao sudac privatno družio s optuženicima i kriminalcima koji su ga evidentno držali na vezi. 

A kao navodno neovisni sudac bio je neraskidivo povezan i direktno ovisan o politici. I to onoj HDZ-ovoj.

Koga treba žaliti?

Hodžić danas žali Turudića, a zapravo bi trebao žaliti hrvatsko pravosuđe, društvo i državu.

I tako, Turudić stupa na dužnost, HDZ je unatoč Turudiću ostao na vlasti u novom mandatu, lijeva oporba nije iskoristila Turudića za pobjedu na izborima, predsjednik Republike Zoran Milanović nije uspio zaustaviti Turudićevo imenovanje.

A HDZ je sklopio koaliciju s još gorim Domovinskim pokretom.

Poanta imenovanja novog glavnog odvjetnika, i danas kao i u proteklih tridesetak godina hrvatske demokracije, bila je povratak povjerenja u institucije i u pravosuđe, u njihove poteze i odluke. To bi, bizarno, trebao biti i zadatak novog glavnog državnog odvjetnika iza kojeg stoji HDZ, iza kojeg stoje Josipa Rimac, Zdravko Mamić i tko zna tko još, iza kojeg se vuče trag privatnih afera i poslovnih promašaja, trag politike i posebnih interesa.

Nema povjerenja

I još gore, Ivan Turudić danas može biti najbolji glavni državni odvjetnik kojeg je Hrvatska ikada imala. Ali mu svejedno ogroman dio javnosti neće vjerovati.

Njegov kredibilitet oboren je, izgažen i iscipelaren u postupku imenovanja do te mjere da nema odluke kojom on može taj kredibilitet vratiti. 

Jasno, ako mu je to uopće ambicija.

Ako nije prošao cijelu ovu golgotu imenovanja na dužnost, izlaganja samog DORH-a kompromitirajućim podacima i skandalima, svađe s pola Sabora i šefom države, samo kako bi bio nečija uzdanica na tako ključnoj poziciji.

Trebao je odustati

Svatko sa zdravom dozom ambicije i respektom prema instituciji za koju se kandidira, a onda i prema javnosti i politici koja ga bira, odavno bi odustao, skratio sebi i drugima ovu muku i zaključio kako ne može preuzeti tako važnu dužnost s tako velikim teretom na grbači.

Ali ne i Ivan Turudić.

On se probijao kroz afere, skandale, kritike, optužbe, čak i kroz priču o metku u automobilu, iskoračio iz zone sudačkog komfora kako bi zasjeo na čelo DORH-a i primio se ne samo najtežeg, nego vjerojatno i najodgovornijeg posla.

Da ne kažemo, zadatka.

Jer bi to sugeriralo da ga je netko poslao tamo sa zadatkom.

Najgora vijest

I tako, od danas kreće era Ivana Turudića, paralelno s trećim mandatom HDZ-a, u koaliciji s Domovinskim pokretom, pred kraj prvog (i jedinog?) mandata Zorana Milanovića, u zemlji u kojoj građani više vjeruju europskim, nego domaćim tužiteljima i u državi u kojoj vlast sa svakim mandatom preuzima sve veću kontrolu nad institucijama.

I gdje će najgora vijest, za hrvatske građane više nego za Ivana Turudića, biti da je vladajući HDZ zadovoljan njegovim radom.