Podijelit ću s vama ono što znam. Dakle, odluka je pala i ide se u spašavanje u trenutku kada prijete nove kiše i kada je razina kisika u zraku pala na kritičnih 15 % (podatak star dva dana) i pretpostavljam da je to glavni razlog za pokretanje operacije spašavanja. Izbora praktično nije bilo, ali veliki rizici ostaju. Dakle, svakog klinca izvlače dvojica ronioca. Jedan je naprijed i pored svoje boce sa zrakom, nosi i bocu za klinca. Ta je boca dugim zračnim crijevom povezana s full face maskom koju nosi klinac i koji roni iza prvog ronioca u uskim dijelovima. Zrak ulazi u prostor između lica i vizira full face maske i tako je izbjegnuto da klinac drži u ustima respirator koji mu može ispasti iz usta tijekom ronjenja. Pored toga, prvi ronioc se drži za uže koje je fiksirano kroz sifon (vidljivost kao u bijeloj kavi), a posebnim kraćim užetom su povezani prvi ronioc i klinac. Drugi ronioc je na začelju i služi kao 'kontrolor'. Dakle, to je plan i izgleda logično i jednostavno. Nimalo jednostavno. Ponajprije, klinac mora naučiti kompenzirati tlak u srednjem uhu i tako ispraviti bubnu opnu koja se uvija prema unutra. U suprotnom, može doći do oštećenja bubnjića, boli i nesvjestice. To se mora raditi već na dubinama većim od 1.5 m, a dubina u sifonu doseže 5 m. Drugo, mora naučiti da ispušta zrak iz pluća pri izronu. Naime, na 5 m dubine je tlak od 0.5 bara (plus 1 bar na površini). Zato je volumen zraka u plućima manji nego na površini. ... ...