Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im je pružala država imali su jako lijep i lagodan život, živili su kao mali bogovi: * Libija ima 6,5 milijuna stanovnika, a ima 14 milijuna registriranih automobila. * Ako netko želi studirati u bilo kojoj državi u svijetu, treba podnijeti molbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. * U Libiji se ne plaća voda, struja, plin, porez, krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete vratiti kredit država ga otpisuje ili vraća za vas. Svaki punoljetni gradanin Libije kada napuni 18 godina dobija ključeve od stana. * Ako želite kupiti auto vi dajete 20,30 posto od cijene ostalo donira država. U Libiji za 10 dolara možete kupiti 85 litara benzina ili nafte. * U Libiji je hrana gotovo besplatna, 10 kg kruha košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, sve su stranci. *U Libijskim gradovima po ulicama nema prosjaka. * U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju. Iskreno, žalim za libijskim narodom jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara gdje će im ove povlastice biti sve ukinute a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.