Pljuje se umjesto rukovanja, a jezik plazi kao znak mudrosti...

Lijepo ponašanje i bonton se cijene u svim društvima, no ono što čini razliku je upravo definicija toga što je poželjno, a što ne. Listverse donosi popis neobičnih običaja koji u nekim kulturama imaju sasvim različito značenje nego u našoj.

1. Pljuvanje

Na zapadu se djecu uči kako je ružno pljuvati, osobito pljuvati na pločnik u javnosti - a o pljuvanju na druge ljude da se ni ne govori - to je jedna od najvećih uvreda. No to ne vrijedi za pripadnike plemena Massai u Africi. Oni pljuju jedni na druge na sličan način kao što se u zapadnim zemljama ljudi rukuju. Zapravo, oni i pljuju na svoje dlanove prije rukovanja ako bi slučajno zaboravili pljunuti jedan na drugoga kasnije.

Pristojna djeca koja pozdrave starije od sebe mogu očekivati pljuvačku u svome smjeru, a objašnjenje tog običaja je da pljuvanje simbolizira najbolje namjere, želju za dobrim zdravljem i dugim životom. Iz istog razloga članovi obitelji i prijatelji pljuju na bebe, pljuje se na darove prije darivanja, kod useljenja u novu kuću u svaki od četiri ugla, pljuje se na ljude koje nikad nisu vidjeli...

2. Srkanje

U većini zemalja, srkanje juhe ili nekog napitka u javnosti smatra se odrazom lošeg odgoja. Ipak, u brojnim azijskim zemljama poput Kine i Japana, srkanje je zapravo znak pohvale domaćinu. Označava da je hrana ili piće tako ukusno da ne možemo dočekati da se ohladi - pa srčemo. Tako večera bez srkanja može uvrijediti istočnog domaćina, jer se tumači da gost nije zadovoljan.

3. Plaženje jezika

U zapadnim se zemljama jezik najčešće "belji" u znak zafrkancije, bunta ili uvrede. Primjerice, stari talijanski zakon za beljenje propisuje i novčanu kaznu, dok se u Indiji plaženje jezika smatra znakom ogromnog bijesa. No, kako je svijet veliko mjesto, ista pravila ne vrijede svugdje. Tako se u Novoj Kaledoniji, otočju u Melaneziji, jezik smatra simbolom mudrosti i energije. U Tibetu se plaženje jezika doživljava kao gesta poštovanja kod pozdravljanja, a to je rezultat vjerovanja kako je zao kralj u prošlosti imao crn jezik, pa se pokazivanjem crvenog jezika pokazuje dobrodušnost. Na Karolinskim otocima se smatra kako se pokazivanjem jezika protjeruju demoni.

4. Cvijeće

Buket cvijeća se na zapadu doživljava kao idealan dar za svaku prigodu - prvi spoj, vjenčanje, pogreb, rođendan, ispriku, no nema svaka vrsta cvijeća isto značenje u svim zemljama. Krizanteme, ljiljani, gladiole i drugo bijelo cvijeće u većini europskih zemalja nose simbol žalovanja i najčešće se donose na pogrebe. Tako bi darivanje buketa bijelog cvijeća u Kini ili karanfila u Francuskoj moglo biti isto kao da ste mu rekli "umri". Žuto cvijeće se u Rusiji doživljava kao znak mržnje, a ljubičasto cvijeće je simbol nesreće u Italiji i Brazilu. Crveno cvijeće se daje samo kao ljubavna poruka u zemljama poput Njemačke i Italije. Čak i broj cvijeća može predstavljati problem - paran broj negdje je simbol nesretne prigode, a neparan sretne - no i to je različito ovisno o dijelu svijeta.

5. Ostaci za psa

Ako ste na večeri i tražite da vam zapakiraju ostatke hrane za doma, mogli biste ostaviti dojam škrtosti. No to nije bilo tako i u starom Rimu - tamo su domaćini obavezno gostima u komad tkanine zapakirali hranu i svježe voće, a gost koji to ne bi uzeo bi time uvrijedio domaćina. Takvim ponašanjem bi brzo stekao ugled nepristojnog i više ga nigdje ne bi pozivali. U Kini je taj običaj unaprijeđen, pa se umjesto u krpe, hrana zamatala u kartonske kutije.

6. Komplimenti

Nije uvijek lako "probiti led" ako vidimo znance nakon dugog vremena. Uobičajena taktika na zapadu su općeniti komplimenti, poput "lijepa kravata", "zgodna jakna", itd. U većini zemalja takva je pohvala dobrodošla, no nije u zemljama Bliskog istoka te u afričkim zemljama poput Nigerije i Senegala. Tamo se komplimenti lako tumače kao želja za pohvaljenim predmetom, a s obzirom na njihova pravila gostoljubivosti, oni će vam dat ono što ste komplimentirali. Možda bi to ipak valjalo probati s time da pohvalite izgled njihove kuće, no imajte na umu da onaj tko primi dar prema običaju mora uzvratiti s još većim.