"Kukavički je izbjegavati sučeljavanje", poručuje Milanović. A kukavički je, pa i ponižavajuće, njegovo bježanje od sučeljavanja s ostalim suparnicima na izborima.
Zoran Milanović gradio je čitavu kampanju na provociranju Tomislava Karamarka da izađe na sučeljavanje.
Nazivao ga je kukavicom, optuživao da nešto skriva, kritizirao zato što ne poštuje birače i građane, poručivao kako mora izaći pred ljude i odgovoriti na neka pitanja, objasniti neke stvari, pokazati kako reagira na određene podražaje.
"Nije to show", objasnio je Milanović, "to je užasno ozbiljan razgovor. Ne može biti važnija rasprava od toga".
Ali svejedno, kako sada stvari stoje, ni sam premijer Milanović nije spreman do kraja kampanje izaći na predizborno sučeljavanje s ostalim kandidatima i šefovima stranaka.
Misli da to naprosto nema smisla.
Misli da nema smisla razgovarati s onima koji, kako je objasnio u emisiji Veto, "nemaju šanse postati premijeri". Koliko god tvrdi kako "ne može biti važnija rasprava od toga".
Pa ako nema Karamarka, nema ni Milanovića.
Boji se debate
Ali ako se Karamarko već plaši Milanovića, onda se po istoj logici može reći i da se Milanović boji Bože Petrova, Mirele Holy, Milana Bandića, Ive Josipovića, Draga Vulina...
Ili ih naprosto omalovažava, premda su još uvijek ravnopravni sudionici u izbornom procesu.
Uporno troši energiju na tumačenje zašto bi se kandidat za premijera trebao pojaviti na sučeljavanju, a istodobno zaboravlja - ili prešućuje - činjenicu da bi se i aktualni premijer trebao pojaviti na sučeljavanju.
Možda još i više od Karamarka.
Pritom, da stvar bude još bizarnija, Milanović naveliko ističe primjer predizbornih debata Demokrata i Republikanaca u SAD-u, gdje se pred kamerama sučeljava po šestero ili čak desetero kandidata, od kojih možda tek dvoje ili troje imaju ozbiljne šanse izboriti kandidaturu za predsjedničke izbore.
Što Amerikanci znaju?
Svejedno, hrvatskom premijeru ne pada na pamet stati pred ostalih šestero ili desetero suparnika na sučeljavanju za parlamentarne izbore.
Hillary Clinton sigurno ne bi odustala od sučeljavanja da kojim slučajem njezin glavni suparnik Bernie Sanders odbije sudjelovati. Niti joj je ispod časti kao bivšoj državnoj tajnici i glavnoj kandidatkinji za predsjednicu SAD debatirati s likovima koji ne dobivaju ni jedan posto na izborima.
Isto je i u republikanskom taboru.
Donald Trump sigurno ne bi uvjetovao svoje sudjelovanje u debati dolaskom Jeba Busha. Niti bi odbio razgovarati s ostalim "pikzibnerima". Svi oni to rade za sebe i za birače.
"Vidite da sučeljavanja nisu strašna, republikanci ih imaju, ima ih tamo desetero i nitko se nije potukao", poentirao je Milanović na prošlotjednoj "debati s građanima" u organizaciji vlastite stranke (!), gdje je nastupio sam i na barskoj stolici opušteno govorio što god je poželio.
Bez replike. Bez izazova. Bez pritiska.
To mu je imalo smisla. Ali mu nema smisla braniti svoju politiku pred Bandićem, Josipovićem, Petrovom, Mirelom Holy...
Nema ni intervjua
Isto tako, Milanović je prije nekog vremena odlučio da više neće davati ni intervjue tiskanim medijima. Na upit Slobodne Dalmacije s Iblerova trga su odgovorili kako će "u kampanji pristati samo na sučeljavanje s Tomislavom Karamarkom".
Zašto ne i s novinarima koji imaju pitanja o njegovu premijerskom mandatu?
"Već pola godine ponavljam", kaže Milanović, "premijer je najodgovornija osoba u Hrvatskoj. Nije ćaća, nije bog, nije osoba koja Hrvatsku drži u ruci".
"Potpuno je normalno", dodaje", "čak i obveza prema građanima, da dvije najodgovornije osobe pred javnošću objasne kako vide Hrvatsku i pokažu što znaju, što ne znaju i za što ih uopće nije briga".
A što je s jednom najodgovornijom osobom? Zašto ona ne pokaže sve što zna i što ne zna?
Ne samo pred građanima, ali i u debati sa čelnicima drugih stranaka i protukandidatima čije potpise će Milanović trebati za dobivanje mandata i čije ruke će tražiti za izglasavanje nove Vlade u parlamentu?
Zašto Milanović misli da samo pred Karamarkom mora objašnjavati svoju politiku, a ne i pred ostalim suparnicima? Zašto misli da to nije obavezan učiniti, ako to ne želi učiniti ni Karamarko? I zašto, u krajnjoj liniji, na vlastitom primjeru pokaže da je i u ovoj stvari bolji od Karamarka?
Ako Karamarko neće na sučeljavanje, ima tko hoće.
Višestranačje, a ne dvostranačje
Naravno, predsjednik HDZ-a ima pravo odbiti i zbog toga trpjeti posljedice. Ali predsjednik SDP-a na ovim izborima ne razgovara samo s Karamarkom, ne obraća se samo Karamarku i ne natječe se samo s njim za glasove.
Koliko se zadnje sjećamo - iako nam sjećanje sve više blijedi - mi još uvijek živimo u višestranačju, a ne u dvostranačju.
Pa ako Milanović može graditi kampanju na porukama da je "kukavički izbjegavati sučeljavanje", onda bi trebao znati da je kukavički, pa i ponižavajuće, izbjegavati sučeljavanje s ostalim suparnicima.
Osim, naravno, ako mu Karamarko ne treba poslužiti kao direktni kontrast pred očima birača. Uz njega (i samo uz njega) Milanović izgleda kao jedina opcija za premijera.
