Plenkoviću je lakše spašavati Beroša nego tražiti novog ministra bolesnog zdravstva

Andreju Plenkoviću sve je teže spašavati Vilija Beroša.

Prije samo mjesec dana treći puta u dvije godine spasio ga je od oporbenih zahtjeva za smjenom u Hrvatskom saboru, a Beroš se već našao na udaru javnosti zbog slučaja Vladimira Matijanića (i drugih) te na udaru samog sustava, kroz prijetnje štrajkom liječnika i prepucavanjem s udrugom liječnika oko opskrbe bolnica lijekovima za Covid.

Da bi danas u javnost izbila i priča o tome da Beroš plaća 2,3 milijuna kuna za uređenje wc-a u Ministarstvu zdravstva.

Premijeru je, kako se vidi, sve teže pronalaziti argumente za obranu svog ministra zdravstva.

Ali i to je vjerojatno lakše nego pronaći mu zamjenu.

Oba promašaja

Vili Beroš uskočio je u ministarsku fotelju s mjesta zamjenika Milana Kujundžića koji je smijenjen nakon vlastite nekretninske afere, prvo je bio zadužen za obranu od korone, a onda i za reformu zdravstvenog sustava. Upitno je koliko se uspješno nosio s jednim i drugim zadatkom.

No ta kadrovska zamjena obavljena je relativno bezbolno, u vrijeme dok je Plenković još s relativnom lakoćom regrutirao nove ministre.

A gdje bi sada mogao pronaći novog ministra zdravstva?

Naime, u posljednjim pretumbacijama premijer je na čelo velikih i zahtjevnih resora kao što su financije i graditeljstvo, odnosno obnova, postavio nestranačke ministre, Josipa Paladinu i Marka Primorca. Na lokalnim izborima u Splitu jedva je lasom dokačio i u kampanju priveo nestranačkog kandidata Zorana Đogaša.

Presušio bazen

HDZ-ov kadrovski bazen očito je presušio. Pogotovo za osjetljive političke zadatke. Dok su neki i dalje uvjereni kako Plenković upravo te najosjetljivije zadatke, misije osuđene na propast, povjerava ljudima izvan HDZ-a kako u slučaju da stvari pođu naopako stranka ne bi snosila odgovornost.

Pa ako je tako, što bi se tek moglo očekivati u zdravstvu kao kroničnom bolesniku ove i svake druge Vlade?

Prvo, ima li HDZ kvalitetnu zamjenu za Beroša? Drugo, i puno važnije, ima li HDZ spremnu zamjenu za Beroša, odnosno osobu koja je voljna prihvatiti se ovog nemogućeg zadatka: spašavati sustav, reformirati sustav, krpati sustav, vraćati povjerenje građana u taj sustav? 

I da ta njezina volja ne proizlazi iz skrivenih namjera ili pogrešnih motiva.

Tko je spreman primiti se tog zadatka dvije godine prije izbora, a možda čak i manje?

Nestranački rizici

Slijedeći svoj modus operandi, Plenković bi mogao na čelo kronično bolesnog zdravstva postaviti nestranačku osobu, ali takve obično dolaze s raznim agendama i karijernim repovima, kao predstavnici raznih lobija ili naprosto kao prolaznici, bez stranačke ili druge obaveze. 

No time bi poštedio HDZ novog mrcvarenja u sektoru kojega je sve teže oživjeti i vratiti iz dugogodišnje kliničke smrti.

Ukoliko bi, pak, ponovno zagrabio u kadrovsku kaljužu vlastite stranke, morao bi opet voditi računa o frakcijama, lobijima, interesima, ravnoteži moći, naravno i o korupciji. Uspješan ministar zdravstva, kakvim se Beroš na početku prikazivao i uporno reklamirao, mogao bi poremetiti stranačku statiku i nametnuti se kao Plenkovićev rival.

Ili bi jednostavno krenuo proizvoditi nove korupcijske i druge afere, kako smo već navikli od HDZ-ovih uzdanica.

Bolje da ostane

Zato je Plenkoviću bolje da Beroš ostane. Ministar je dovoljno kompromitiran i dovoljno spušten na zemlju da je prisiljen u ovoj fazi ministarske karijere dugovati zahvalnost premijeru koji ga već triput spašava, umjesto da nadobudno pušta spinove o tome da će biti budućnost stranke ili da je najpopularniji ministar HDZ-a.

Dok se mediji, javnost i struka zabavljaju ministrom zdravstva, premijera nitko ne pita za zdravlje.

Vrag kojeg znamo

A što se javnosti i same struke tiče, u ovoj fazi djelovanja Vlade i s ovakvim kadrovskim selekcijama, možda je lakše prihvatiti "vraga kojeg znaju", nego očekivati imenovanje "vraga kojeg još ne znaju", a koji će iskočiti iz tko zna kakve Plenkovićeve birokratske ladice.

Teško je, stoga, vjerovati da će Vili Beroš brzo otići iz Vlade, naročito nakon što je prije mjesec dana treći puta spašen političke egzekucije, jer bi izbor njegova nasljednika bio još teži. Kao što je to, uostalom, postala praksa s bilo kojim kadrovskim zahvatom Andreja Plenkovića. 

Beroš nije pobijedio koronu, Beroš nije proveo reformu zdravstva, Beroš nas nije poštedio afera, sukoba sa strukom, ni smrtnih ishoda, pa zašto onda ne bi i dalje sjedio u HDZ-ovoj vladi?