Danas su ljudi u Hrvatskoj puno jednostavniji i skromniji nego što su bili prije kojih 40-ak godina. Shvatili su zahvaljujući kapitalizmu, pretvorbi i privatizaciji da je sreća u malim stvarima. Prije 40, 50 godina jedna najobičnija bijedna blagajnica u trgovini ode dva tjedna ljeti na more u odmaralište svojeg poduzeća, vrati se natrag na posao i opet stalno gunđa nešto. Onda ne radi subote, nedjelje, praznike, kojih je fala bogu bilo više nego danas crkvenih blagdana i opet nezadovoljna. Onda za nekakvu siću preko sindikata kupi tri prasca, jato peradi, paprike i zelja za pola vagona i opet joj nešto ne paše. Na kraju ju poduzeće skupa s cijelom familijom useli u novi stan i opet ne valja. Ne valja do te mjere da su ljudi s tim zlom odlučili prije kojih 30-ak godina zauvijek raskrstiti. Danas su blagajnice sretne kada im gazda stranac, nakon 16 godina poslovanja u Hrvatskoj i uživanja blagodati hrvatskog kapitalizma, da 1 "slobodni" plaćeni dan. Slobodni dan na koji se moraju pojaviti na određenoj lokaciji kako bi se sve sretne i zahvalne slikale i snimale, te tako ovjekovječile neizmjernu dobrotu i milost gazde koji im je sve to svojom mudrošću i žrtvom omogućio. Sreća naša što živimo u jednostavnom vremenu.