Premijer je pozdravio uspjeh u nagodbi oko Agrokora. Cilj je opravdao sredstva. Iako su sva ta sredstva na koncu vodila prema najvažnijem cilju: opstanku njegove Vlade u jeku najveće afere u hrvatskoj povijesti
Ali ne zbog nagodbe oko Agrokora, već zbog vlastitog preživljavanja.
Cilj je ipak opravdao sredstva. Iako su sva ta sredstva na koncu vodila prema jednom i najvažnijem cilju: opstanku njegove Vlade u jeku najveće gospodarske afere u hrvatskoj povijesti.
Nije Plenković previše brinuo za Agrokor, radna mjesta, dobavljače, još je manje brinuo o Ustavu, zakonima, institucijama, procesima. On je krčio put prema vlastitom opstanku, pa makar iza sebe ostavljao brojne leševe.
"Činjenica je da smo uz sve moguće pokušaje političke destabilizacije tog procesa, pa i Vlade, odoljeli svim tim napadima, da smo stalno držali jedan te isti smjer", kazao je Plenković.
Za one koji nisu više sigurni o kojem se smjeru tu radilo, premijer je pojasnio: "A taj je smjer bio opći interes hrvatskog gospodarstva i zaposlenika".
Pa tko mu vjeruje, čini to na vlastitu odgovornost.
Plenkijevo gaženje
Jer, ono što on sada naziva "pokušajima političke destabilizacije", dobrim dijelom (premda ne u potpunosti) svodilo se na pokušaje zaštite ustavnosti, zakonitosti i transparentnosti postupka, na jačanje institucija, na ravnopravnost sudionika u postupku, na pravednost nagodbe, političku neutralnost, pa ako hoćete i na opjevanu vjerodostojnost.
A sve je to Plenković na koncu pogazio.
Iza njega ostali su kadrovski leševi u obliku Ante Ramljaka i Martine Dalić, koji su oboje periodično letjeli kako bi Plenković preživio. Ostali su pogaženi zakoni, pa čak i onaj bastardni lex Agrokor koji se ni do nagodbe nije u potpunosti poštivao.
Ostala je pogažena transparentnost postupka, kad se otkrilo kako je i tko je sastavljao zakon, tko je na tom procesu zaradio, te kako su se lomili interesi države, američkih fondova i ruskih banaka.
A u više navrata pogažena je i vjerodostojnost premijera koji je tvrdio da se Vlada ne miješa u proces nagodbe, da bi zatim održavao individualne sastanke s pojedinim vjerovnicima.
Ono, dakle, što Plenković danas naziva "destabilizacijom", velikim dijelom ide njemu na dušu.
Greške i druge poštapalice
On je bio taj koji je maknuo Ramljaka par mjeseci prije roka za nagodbu, on je potjerao Dalić i tako navodno ugrozio cijeli proces nagodbe, on je ignorirao postojeće da bi predložio novi mutirani zakon kojega se također nisu pridržavali. I kojeg su pisali isti oni koji su ga kasnije provodili i na njemu dobro zaradili.
On je digao čitavi proces na razinu zaštite nacionalnih interesa u kojem su onda tolerirane neke "greške", kako je premijer tepao sukobu interesa, pogodovanju i klijentelizmu.
A sve u svrhu opstanka njegove Vlade.
Da se sve vrtjelo oko njega, svjedoči i izjava nakon objave mailove Martine Dalić: "Zašto su mailovi izašli baš na dan kada ja imam veliki intervju i kada primam europsku nagradu?".
"Sve je orkestar, sve je tajming i sve je drama", žalio se Plenković.
No ako je netko upravljao "orkestrom", onda je to bio upravo on. Njegova ministrica napisala je hrpu inkriminirajućih mailova zbog kojih je na koncu morala napustiti Vladu - očito ne svojom željom, već na premijerov nagovor - a onda je žrtvovanoj Dalić premijer javno zahvalio na njezinu doprinosu spašavanju (?) Agrokora.
Cilj je opravdao sredstva, je li tako?
Ono što je zapravo bio niz poraza u procesu spašavanja Agrokora, Plenković je na koncu pretvorio u veliku, primarno osobnu pobjedu. Barem do daljnjeg.
