Plenković je novinarima stavio metu na leđa. Jutros su u Otoku provokatori napadali novinare

Umjesto da svoj gnjev usmjere prema uhićenom gradonačelniku, uhićenom zbog nezakonitog trošenja gradskog novca, oni su se okomili na novinare.

Nekoliko muškaraca verbalno je napala novinare koji su jutros pratili uhićenje Josipa Šarića, bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a i gradonačelnika Otoka.

"Dobacivali su neke ružne stvari, govorili – jedva ste dočekali, pitali su – hoćeš i nas snimati? Jedan je prišao i počeo vikati – Srbi! Srpski mediji! Gdje je N1? Snimatelja Nove TV verbalno su napali", govorio je jedan svjedok događaja, a prenio N1.

Interventna policija morala se fizički ispriječiti i udaljiti napadače.

To je apsolutno skandalozno, ali i potpuno očekivano.

Stavio metu na leđa

Jer kad predsjednik Vlade nazove novinare i medije "osovinom zla", kad ih otvoreno prozove pred članovima stranke, kad ih optužuje za urotu i kritizira da su oni krivi za otkrivanje afera, zbog čega je HDZ morao donijeti posebni zakon kojim se novinarima nastoje začepiti usta, tada je logično da će se na terenu naći provokatori koji će napadati novinare.

Nije kriv gradonačelnik, nego mediji.

Nije kriv HDZ-ovac koji (navodno) krade i mulja, već su krivi novinari koji o tome izvještavaju. Nije problem krađa, već što se o toj krađi piše.

Andrej Plenković sugerira da su novinari neprijatelji naroda, a sada se taj narod odnosi prema novinarima kao da su neprijatelji.

Novinari su u Otoku, prema tvrdnjama glavne urednice Telegrama, bili suočeni i s dobacivanjima građana koji su fotoreportera vrijeđali i verbalno napadali zbog slikanja kuće uhićenog gradonačelnika o čijim se malverzacijama pisalo.

Nitko ne psuje Turudića

Ali zanimljivo, nitko nije napadao policiju i istražitelje, nitko nije psovao Uskok i DORH, nitko nije prozvao novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića pod čijom se paskom odvijaju uhićenja.

Jer njih se očito smatra HDZ-ovim ljudima, podobnim kadrovima, onima koji samo rade svoj posao. 

Novinari su, eto, trn u oku, oni su "osovina zla", a ne gradonačelnik koji je, po svemu sudeći, činio zlo.

U državi u kojoj se institucije nalaze u rukama ili pod kontrolom vladajuće politike, gdje politička volja upravlja policijom, pravosuđem, istražiteljima i sudovima, upravo su novinari silom prilika stavljeni u poziciju da moraju djelovati poput istražitelja, štititi javni interes, braniti zakone i Ustav, upozoravati na nepravilnosti, kao i da biti možda jedina adresa kojoj se frustrirani građani mogu obratiti za pomoć ili za otkrivanje kriminala i korupcije.

Uništiti medije

Sada bi Plenković želio uništiti novinare i medije, kompromitirati ih, oduzeti im kredibilitet, proglasiti svojim protivnicima, narušiti im ugled i nahuškati provokatore na novinare koji smetaju Plenkoviću i HDZ-u.

Pa tako ne bi glavni problem u državi bila zločinačka organizacija, nego Plenkovićeva "osovina zla" koja piše o organiziranim zločinima.

U pravilu, na novinare ne huškaju političari čiste savjesti ili stranke čiste biografije, već oni koji imaju mnogo toga za sakriti i kojima su u tom smislu novinari i mediji postali najveći protivnici.

Provokatori koji su jutros napadali novinare u Otoku nisu izuzetak, već se pretvaraju u pravilo. A kad novinari postaju glavni problem u državi, onda se toj državi ne piše dobro.