Plenković će dobro razmisliti treba li mu na predsjedničkim izborima pobjednik ili gubitnik

Na pitanje novinara je li se na sjednici Predsjedništva HDZ-a razgovaralo o predsjedničkim izborima i ima li HDZ svog kandidata, Andrej Plenković je kratko odgovorio: "Ne. Ta tema nije bila ni predmetom promišljanja, a kamoli razgovora".

Naravno, zašto bi uopće bila tema? 

Kad je ovako naprosto savršeno. Ne toliko za državu, koliko za premijera i šefa HDZ-a.

Dokle god Zoran Milanović sjedi na Pantovčaku, Plenković i HDZ mogu računati na dobar rejting. I dokle god se lider opozicije nalazi na Pantovčaku, a ne u HDZ-u ili Hrvatskom saboru, HDZ može mirno spavati.

Idealni gubitnik

I zato su Plenkovićeve kalkulacije za predsjedničke izbore prilično nezahvalne. Premijer zapravo traži idealnog gubitnika, a ne savršenog pobjednika. Jer pobjeda HDZ-a na predsjedničkim izborima ne mora ujedno biti i Plenkovićeva pobjeda.

U zadnje tri godine Plenković je u obračunima s Milanovićem podijelio oporbu, homogenizirao HDZ, neutralizirao kritike javnosti, dobio čak i podršku dijela medija. Predsjednik države pokazao se idealnim neprijateljem. 

Možda je zbog toga trpjela država, ali je zato cvjetao HDZ-ov rejting.

A sada kad se nudi šansa za HDZ-ovo osvajanje Pantovčaka, u situaciji kad Milanović koketira s populističkom i nacionalističkom desnicom, te istodobno frustrira vlastite birače, Plenković se nalazi pred velikom dilemom.

Je li mu korisnija pobjeda ili poraz?

Pobjeda donosi probleme

Pobjeda HDZ-ova kandidata nosi, naravno, benefite u smislu utišavanja jednog od najglasnijih kritičara i protivnika, što bi zatim omogućilo Plenkovićevoj vladi (ako doista osvoji treći mandat) nesmetano upravljanje državom i nastavak pokoravanja institucija. Također, bio bi to i njegov politički trijumf, te novi poraz opozicije.

No pobjeda donosi i probleme.

Ako se Pantovčaka domogne kandidat HDZ-a, on bi mogao postati konkurencija i protuteža Plenkoviću u njegovoj stranci. Mogao bi postati važnijim od premijera, a istodobno lišen odgovornosti i pošteđen kritika. 

Istodobno, ako se planira izborni poraz, Plenković mora odabrati hoće li u unaprijed izgubljenoj bitki žrtvovati nekog stranačkog suparnika. Dok će, u slučaju da mu se smiješi pobjeda, morati odabrati nekog izuzetno lojalnog suradnika.

Stoga bi najlakše bilo delegirati nekog nestranačkog kandidata, čiji poraz neće osramotiti Plenkovića, niti će ga njegova pobjeda ugroziti. Ili da naprosto opet pogurne očito pripravnu Kolindu Grabar Kitarović.

Predsjednik protiv premijera

Birači su već navikli na predsjedničkim izborima glasati za protuvladina kandidata, odnosno smatraju šefa države stanovitom protutežom Vladi, obično onoj HDZ-ovoj. Zbog toga se i postavlja pitanje tko bi mogao za HDZ osvojiti Pantovčak.

Jutarnji list objavio je imena četvero kandidata: desničara Tome Medveda, nestranačkog Ivana Šimonovića, dokone Kolinde Grabar Kitarović i umivenog šefa Sabora Gordana Jandrokovića, za kojega se već godinama kalkulira da bi mogao preuzeti HDZ.

No više od savršenog saveznika, Plenković bi trebao na Pantovčaku tražiti novog idealnog neprijatelja. Stoga bi HDZ-ovi kandidati mogli naprosto biti žrtvovani, regrutirani za puko obavljanje formalnosti ili eliminirani iz daljnjih kadrovskih kombinacija u stranci.

S eventualnim HDZ-ovim osvajanjem Pantovčaka, težište političke borbe napokon bi bilo prebačeno na Hrvatski sabor, odnosno među stranačku oporbu koja bi dobila priliku pronaći i izbrusiti svog pravog lidera, a ne trunuti u sjeni samozvanog lidera Zorana Milanovića.

Prava politička borba

To bi za Plenkovića predstavljalo novi problem. On bi vodio političke obračune s onima koji ga zaista mogu ugrožavati na čelu Vlade, a ne s onim koji mu tek povremeno zagorčava život. 

I pred kojeg može povremeno bacati ministre da se njima malo poigrava, poput Marija Banožića ili Gordana Grlića Radmana.

Dakle, ukoliko HDZ odnese pobjedu na predsjedničkim izborima, zaoštrila bi se politička borba u parlamentu i javnost bi više pažnje pridavala djelovanju oporbe, umjesto da se kao sada zabavlja ispadima s Pantovčaka.

Zbog toga će Plenkoviću biti teško donijeti odluku o kandidatu na predsjedničkim izborima. Treba li najmanje lošeg pobjednika ili najboljeg gubitnika?

Ne smije odabrati nekoga tko bi ga mogao nadvisiti, niti nekoga tko bi ga mogao ugroziti, a sigurno ni nekoga tko bi ga mogao osramotiti. 

A kao što je to Plenković vidio i prije tri godine, poraz se nekada može pretvoriti i u pobjedu.