Ministar Varga prihvatio je svoju kaznu za sukob interesa: 20 tisuća kuna na pet rata bez kamata. Usput se ispričao zbog "nenamjerne greške" i krenuo dalje
"Dabogda te netko prijavio Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa".
Izjava koja bi svakom političaru trebala zvučati kao najgora kletva, sada mu se upućuje s najboljim željama. Jer, kazna za sukob interesa pretvorila se u čisti folklor, u usputnu nelagodu, a još malo i socijalnu kategoriju.
Siniša Varga zaradio je svoju prvu kaznu. Dvadeset tisuća kuna na pet rata. Bez kamata.
Kriv je zato što je kao ravnatelj HZZO-a, a zatim i kao ministar zdravlja zloupotrijebio funkciju za propagiranje svoje udruge, nakon čega se ispričao zbog, kako reče, "nenamjerne pogreške".
I stvar riješena. Formalnost obavljena. Varga je otresao prašinu s ramena, popravio frizuru i krenuo dalje u nove radne pobjede.
Baš kao što su to učinili i svi njegovi kolege ministri, pomoćnici ministara i saborski zastupnici koji su imali tu (ne)sreću da ih se prijavi Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.
Neki i bez isprike
Onda kad im se presudilo da su krivi zbog korištenja funkcije u promociji privatnih udruga, u financiranju vlastitih tvrtki, pri podizanju kredita za svoje firme, zbog ignoriranja zakona i preziranja obaveza.
Neki su se ispričali, neki čak ni to, neki su platili kaznu, neki je još uvijek plaćaju, ali samo je jedan od njih to platio odlaskom s funkcije. Bio je to Linićev pomoćnik Branko Šegon, kojeg je premijer Zoran Milanović smijenio čak i prije nego što ga je Povjerenstvo proglasilo krivim.
Nitko drugi nije ni trznuo.
A nisu trznuli ni oni koji bi trebali poduzeti daljnje korake u vezi tog sukoba interesa.
Javnost praktički više ni ne obraća pažnju na odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, birači još manje, stranački šefovi prelaze preko toga kao preko lanjskog snijega, premijer Milanović presude svojim ljudima karakterizira "sivom zonom", a kad treba presuditi svojim protivnicima - poput Slavka Linića - onda ni ne čeka pravorijek povjerenstva.
Ako je postupak ikada imao smisla, on se sada totalno izgubio.
Umjesto moralne i političke odgovornosti koja bi se nakon ovakvih presuda trebala preliti u ostavke ili smjene, političare se gotovo u očaju krenulo udarati novčanim globama.
Ali na rate.
Guraj dalje
Ministar Varga je uz navedenu globu velikodušno ponudio i ispriku zbog "nenamjernih propusta", iako je jasno da ništa u vezi te njegove udruge koju je promovirao s pozicije ministra ili ravnatelja nije bilo nenamjerno. No Varga je očito shvatio da isprika rješava sve, kao i u vezi korištenja službenog automobila za odlazak na skijanje. Kaži da ti je žao i guraj dalje.
Jer, pred povjerenstvom ga čekaju još dvije prijave. U vezi zahtjeva za novčanim poticajem za kupnju hibridnog vozila i zbog povremenog zaposlenja u KB Dubrava. Hoće li tri osuđujuće presude biti dovoljne za ostavku? Tri kornera penal?
Ili će tri isprike, tri kazne na tri rate biti dovoljne da se Varga riješi te nelagode i odradi mandat do kraja?
Kladimo se da hoće. Jer, premijer Milanović više ni ne obraća pažnju na svoje ministre, na njihove grijehove i propuste, isprike i globe, kao što ni ne pomišlja na to da svoje ljude izbaci na cestu, pogotovo ne u izbornoj godini.
A Varga je ionako sve radio nenamjerno. Slučajno je angažirao svoju udrugu. Slučajno je obavljao praksu u bolnicama koje je plaćao kao šef HZZO-a. Slučajno je radio što hoće.
Najteža kletva
A kad ga se ulovilo, onda se kao balavac zagledao u pod, zacrvenio, promrmljao ispriku i prihvatio kaznu sedam dana bez igrica.
To je postala teška smijurija, ali što je najgore, teško je vjerovati da bi se to uskoro moglo promijeniti.
U hrvatskoj politici još je uvijek najteža kletva ona "dabogda ti presudila vlastita partija". Sve ostale presude tek su običan folklor.
