Plati ili umri: Rasprodali su sve kako bi im sin išao na terapiju

Nezamisliva bol zadesila je proteklih godina bračni par Ferenčić nakon što im je jedan sin poginuo u prometnoj nesreći, a nekoliko godina kasnije i drugi u prometu ostao teški invalid.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:00

No Veru (55) i Darka (59) jednako boli što ih je i zdravstveni sustav ostavio na cjedilu pa su za nepokretnog sina Marija (30) sami morali plaćati terapije u kući. Terapeutu su “na crno” davali 150 kuna na dan, a dolazio je svakodnevno. Nažalost, novca za to je nestalo i Ferenčići su u bezizlaznoj situaciji. Starijeg sina Darija izgubili su 2008. Poginuo je na motociklu. Vera je već tad bila u invalidskoj mirovini, a Darka je smrt sina toliko dotukla da se nikad nije psihički oporavio. I on je otišao u mirovinu.

5

Pet godina kasnije nova tragedija pogodila je obitelj kad je mlađi sin Mario stradao u prometnoj nesreći i ostao nepokretan. S Verinom mirovinom od 1500 kuna i Darkovom od 1800 obitelj je napustila svoj dom na Žumberku i preselila se u podstanarstvo u Krapinske toplice kako bi Mario mogao svaki dan ići na vježbe u tamošnju bolnicu. Rasprodali su sve što su mogli s jedinom željom da Mario uz terapije ponovno prohoda. Teško su živjeli s malo novca u minijaturnom i vlažnom stančiću za koji i danas izdvajaju 1600 kuna s režijama. No prije godinu dana Mariju je neobjašnjivo ukinuta svakodnevna terapija u bolnici, baš kao i drugima sa sličnim dijagnozama. Jedina opcija koju im je država ostavila bila je bolnička rehabilitacija dva puta godišnje po 20 dana. Bilo je to daleko od stvarnih Marijevih potreba...

Nitko od liječnika Mariju nije htio napisati preporuku za terapiju u kući u Krapinskim Toplicama, gdje su podstanari, a povratak na Žumberak nije imao smisla jer tamo nema nikakvih terapija ni stručne pomoći.

Ostalo je jedino posegnuti u vlastiti džep, u ionako bijedan kućni budžet.

- Počeli smo plaćati terapeuta na crno samo da Mario ne ostane bez vježbi. Toliko je napredovao, a sad ga država želi uništiti. Jedva smo se uspjeli izboriti da Mario dobije mirovinu od 1700 kuna, pa s invalidninom ima ukupno 3200 kuna. No na svakodnevne vježbe i terapeuta trošili smo više od 3700 kuna na mjesec. Razočarani smo, iscrpljeni i očajni, ne znamo više kome se obratiti. Samo želimo da naše dijete opet hoda – govori Vera dodajući kako bi Mario trebao svakodevno na vježbe u bazen u bolnicu, no svaki taj dan moraju platiti žele li sinu omogućiti terapije.

Ferenčići i na lijekove troše više od 500 kuna na mjesec, pa im na kraju ne ostane dovoljno ni za osnovne životne potrebe.