'Pjevali smo, jer smo pjesmom htjeli nadglasati detonacije....'

Hrvatski branitelji su pod cijenu vlastita života i pod neprijateljskom vatrom evakuirali najteže psihijatrijske bolesnike s raznim dijagnozama. Herojstvo? Nije to samo herojstvo. To je lekcija medicinske etike. Tu se polagao ispit iz etike kakvog nije bilo u povijesti. Liječnici i sestre zajedno s hrvatskim braniteljima, evakuirali su tijekom rata pacijente od kojih je većina bila druge nacionalnosti, a čiji su sinovi ili unuci s okolnih brda granatirali bolnicu prepunu pacijenata. To svijet viđa prvi put. To nije fikcija. To se dogodilo. I nitko nije nastradao. Nitko nije ubijen - napisao je u svojoj knjizi 'Pouke o čovječnosti' psihijatar Veljko Đorđević.

Prema njegovoj knjizi nastao je dokumentarni film istog naziva čija je pretpremijera danas u HNK u Zagrebu s početkom u 13 sati.

Divljački napadi Banjalučkog korpusa

Što se točno događalo u rujnu 1991. godine na psihijatriji pakračke bolnice? O tome smo pisali prošle godine na obljetnicu spašavanja. Vladalo je beznadno stanje.

Danima nije bilo elementarnih uvjeta za život. Bez pitke vode i hrane ostalo je 270 teških psihičkih bolesnika i medicinsko osoblje. Pakračka bolnica konstantno je napadana, a posljednji odjel koji je ostao u ratnom zarobljeništvu bio je psihijatrijski. No kad je koncem rujna Banjalučki korpus došao na područje Pakraca počeli su divljački napadi iz svih vrsta naoružanja nešto se moralo napraviti..

- Hranu smo donosili iz skladišta sve dok nismo iscrpili zalihe i bili smo pritom pokretne mete, a vodu smo vadili iz bunara. Spavali smo na improviziranim krevetima i odbrojavali sekunde od ispaljivanja granate do detonacije, pokušavajući barem tako doznati koliko nam je agresor daleko. Pjevali smo jer smo pjesmom nadglasavali detonacije koje su uznemiravale naše bolesnike, a pjesmom smo sebe hrabrili. Posljednjih šest dana bili smo bez struje, gladni i žedni, na granicama izdržljivosti - prisjetila se dramatičnih dana medicinska sestra Olivera Zelić u knjizi 'Pouka o čovječnosti'.

Sistemom štafete prebacivali ih preko Pakre do autobusa

Tadašnji pomoćnik povjerenika Vlade RH za zdravstvo i socijalnu skrb za Pakrac, Đorđe Gunjević danima je bezuspješno pokušavao pregovarati s neprijateljem. Propao je i pokušaj međunarodnog Crvenog križa da evakuira bolesnike. Na kraju je odlučeno da se sve napravi u vlastitoj organizaciji. Večer prije same evakuacije u sobi kutinskog hotela smišljen je kompletan, detaljan plan. Gunjević je okupio tzv. 'Leteći odred', napisao naloge i upute ravnatelju psihijatrije dr. Nikoli Zeliću, policiji i vojski. Kutinski Čazmatrans osiguravat će šest autobusa za prijevoz.

Dobro organizirani branitelji iz Prekopakre i Pakraca, zajedno s medicinskim osobljem bolnice, sve su pripremili za evakuaciju. Od cigala, gredica i dasaka improviziran je prijelaz preko Pakre iza zgrade psihijatrije jer je zaključeno da bi prijelaz preko željeznog mostića bio prerizičan. Branitelji su bolesnike prihvaćali i sistemom štafete prebacivali preko Pakre do autobusa. Najteže je bilo onima u koritu rijeke jer su moralo gaziti po vodi dok su bolesnike vodili preko improviziranog mosta. 

'Govorili smo im da idu kući ili na izlet'

Marko Martinelli, zapovjednik voda ZNG-a sa svojih 40-ak ljudi bio je zadužen za transport pacijenata, od kojih su mnogi bili polupokretni ili nepokretni, od bolnice preko rijeke Pakre do autobusa u Gupčevoj ulici. Martinelli je tada imao 31 godinu, bio aktivno uključen u obranu Pakraca od prvih dana. 

- Kad je počela evakuacija bio sam odmah pokraj izlaza iz zgrade kroz koji sam prihvaćao oboljele iz podruma. Bili su uplašeni, nemirni, neki su pružali otpor i bili agresivni. No svakako smo se snalazili da ih smirimo: govorili smo im da idu kući, ili na izlet, a mlađima da će posjetiti disko i slično. Bilo ih je tristotinjak i većina je bila srpske nacionalnosti. Ne znam koliko je trajala evakuacija, no činilo se da joj nema kraja. Najteže je bilo s nepokretnima. Kad su svi izvedeni ušao sam u podrum provjeriti da nije tko ostao. Bilo je mračno. Prostorija je izgledala sablasno. Vladali su mrtva tišina, smrad i mrak - prisjetio se Martinelli.

Koliko je akcija prebacivanja preko Pakre i ukrcavanja bila izvanredno dobro organizirana, govori i to što je provedena za samo dva sata i petnaest minuta. Evakuirano je 300-injak bolesnika, od kojih je 260 psihijatrijskih.

Danas je nekadašnja psihijatrijska bolnica tek ruševina.

- Ne smijemo se sramotiti gledajući zgradu obraslu korovom, imamo obvezu i odgovornost prema svima koji su postavili temelje te bolnice, koji su u njoj radili i koji su je i obranili. Imamo kao zajednica obvezu i odgovornost da građanima Pakraca na mjestu ruševine izgradimo nešto plemenito i lijepo -  smatra doc.dr.sc. Marijana Braš te ističe da kad bi se nju osobno pitalo da bi je pretvorila u centar u koji bi dolazili hrvatski branitelji kojima treba palijativna skrb, jer bi im se tako omogućila kvalitetna skrb, ali i izrazila zahvalnost za herojski čin kojim su spasili život stotina bolesnika i osoblja.

' Ono što su izveli je ishodište dobročinstva i čovječnosti'

Dokumentarni film 'Pouke o čovječnosti' redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića govori upravo o toj, jednoj od najhumanijih akcija hrvatskih branitelja koji su, u ratnom vihoru, uz pomoć medicinskog osoblja evakuirali u šest autobusa i spasili iz neprijateljskog okruženja preko 300 bolesnika. 

- Ono što su izveli tog 29. rujna, to je ishodište dobročinstva, čovječnosti, humanosti, medicinske etike. Spašavati bolesnike u tijeku rata, druge nacionalnosti, druge vjeroispovijesti, naći  snage izdići se i pokazati koliko smo ljudi, koliko u tom raščovječenom trenutku rata postoji milosrđa i potrebe da se pomogne potrebitima - kazao nam je producent filma Antun Ivanković.

Ovaj autorski dokumentarac koji promiče istinu i vrijednosti Domovinskoga rata snimljen je u produkciji udruge Artizana tijekom 2018. godine uz financijsku potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Zagreba, Grada Pakraca i Zaklade Adris.
 
Film je uvršten i u natjecateljski program ovogodišnjeg 66. Pulskog filmskog festivala koji će se održati od 13. do 21. srpnja 2019. u Puli gdje će imati premijerno nacionalno prikazivanje.