Tomislav Tomašević najavio je uvođenje građanskog odgoja u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama. Htio je ispuniti predizborno obećanje, ali pojavilo se više pitanja, nego odgovora. I naročito kritika.
Najprije se išlo na pljesak: Tomislav Tomašević najavio je uvođenje građanskog odgoja kao izvannastavne aktivnosti u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, kao ispunjenje predizbornog obećanja.
Onda se pojavila sumnja: nije li tu odluku donijela Gradska skupština pod HDZ-om i Milanom Bandićem prošlog lipnja?
Pa je išlo otrežnjenje: građanski odgoj provodit će se po programu koji je pisala bivša članica Hrasta i prva savjetnica za vjeronauk u hrvatskim školama, u sastavu radne skupine koju je u rujnu imenovao Milan Bandić.
A onda se opet vratilo oduševljenje: protiv građanskog odgoja oglasili su se oni od kojih se to očekivalo, Stjepo Bartulica i drugi s klerikalne desnice, unatoč činjenici da je u izradi programa sudjelovala njima svjetonazorski bliska savjetnica.
Emocionalni tobogan
Tako je otprilike izgledao jučerašnji emocionalni tobogan, pokrenut objavom gradonačelnika Tomaševića da se i u Zagrebu kreće s uvođenjem građanskog odgoja u školama. Ljevica se oduševila, pa pokoleba, pa ponovno oduševila. Desnica se razočarala, pa dijelom utješila.
Mediji su jučer otkrivali detalje tog programa i nisu iskopali previše, osim činjenice da cijela operacija obiluje proturječnostima, nepoznanicama i svjetonazorskim dilemama. Jer, naravno, tko je mislio da bi se program građanskog odgoja mogao ikako drugačije shvatiti nego kao "radikalizam", kako reče Bartulica, te da bi mogao biti išta drugo nego "svjetonazorski, ideološki sporan", kako reče Igor Peternel iz Domovinskog pokreta.
Bez obzira što ga je pisala bivša članica Hrasta invovirana u uvođenje vjeronauka u škole od 1997. do 2003. godine.
Desnica na ljevicu i obrnuto
I tako smo dobili zbrku: navodno radikalna ljevica uvodi program koji je izašao iz pera navodno klerikalne desnice, nailazi na otpor klerikalne desnice, ali zapravo je provođenje programa koji je odobrila bivša HDZ-ova i Bandićeva skupština. I to na prijedlog SDP-a.
Tomislav Tomašević očito je, najavom građanskog odgoja kao jednog predizbornog obećanja, želio osvojiti srca svojih birača i pristalica u Zagrebu. Kad već ne pokušava poništiti pobjedu Zlatka Hasanbegovića o ukidanju Trga maršala Tita.
Desnica se, naravno, uhvatila na takvu temu, kao što se u doba Milanovićeve vlade nakačila na Zdravstveni odgoj i na njemu pokrenula svjetonazorsku revoluciju i preko referenduma o braku pripremila teren za rušenje ljevice s vlasti. Domovinski pokret radije se bavi "ideološki spornim" prijedlozima u Zagrebu, nego nepodopštinama, protuzakonitostima i sukobima u vlastitoj stranci. Očekivano prvoloptaški.
Utaban put
Tomašević je ovdje dijelom igrao na sigurno, jer od prošle godine ima prilično utaban put prema probnom uvođenju građanskog odgoja u školama. A sudeći po reakcijama Bartulice i drugih, kao i anketnim podacima iz zagrebačkih škola koje pokazuju priličnu nezainteresiranost za taj program (otprilike svaka treća osnovna i srednja škola su iskazale interes), taj zadatak bit će prilično težak, zahtjevan, pa i kontroverzan.
Da ne govorimo o tome da je u današnjoj Hrvatskoj odnos prema ljudskim pravima, kao temeljnom elementu programa građanskog odgoja, toliko erodirao da je krajnje vrijeme da se krene u snažniju edukaciju na tom planu.
Hrvatskoj je nasušno potreban građanski odgoj.
Fajt s desnicom
Ipak, za taj program Tomašević će se trebati boriti. Ima li on za to snage i volje? Ima li snage ući u fajt s desnicom? Ima li snage oduprijeti se utjecaju klerikalne desnice? Može li prodati školama taj program? Može li ga uopće implementirati na operativnoj razini?
Gradonačelnik i Možemo očito su građanski odgoj postavili kao ključnu komponentu svog mandata, iako se vidi da to nije njihova izmišljotina niti njihovo političko čedo. No po tome će se mjeriti uspješnost njegove vladavine.
Zoran Milanović kao premijer pokazao je slabost i popustljivost pred klerikalnom desnicom oko uvođenja Zdravstvenog, a onda i spolnog odgoja, u škole, što ga je na koncu dijelom i koštalo drugog mandata.
Tomaševićevo uvođenje građanskog odgoja u škole dobar je početak. No ocjenjivat će se po njegovu nastavku, a naročito po konačnom ishodu.
