prvo bi trebalo kao dijete puno voziti bicikl, pa onda neki mali motorić, skuter, tomos automatic ili apn. čisto da se naučiš što je to motor. a kod nas ekipa koja nema 30 km sa biciklom u životu, kupi motor sa 70-100 konja, i onda se nešto čudimo. kolko djeca danas uopće sudjeluju u prometu? čim prohodaju, mi ih vozimo. u vrtić, nedajbože da 100 koraka naprave, mi ih tetama u ruke dajemo, i nije nam jasno njihov blentavi pogled, što to radimo. u školu kad krenu, mi bi ih vozili skoro do njihovog stolca u učionici, kasnije autobus rješava. i tako djeca odrastu, bez da su ikad bili sudionici u prometu, i najednom polože vozači, i eto ih na cesti. kamikaze neki, neki puževi. dal u autoškoli uče koja je najmanja brzina na cesti kojom se moraju kretati? ako ne, onda trebaju imati oznaku za spora vozila? znači trokut, vi puževi. a ovi brzi prebrzi, njima križ bi trebao biti negdje u autu, da se ne gubi vremena puno na putu do groblja.