Pet godina im je trebalo kako bi shvatili koliko se zaista vole

Iako su brakovi nogometaša i manekenki već odavno postali stereotip, brak Anice i Roberta Kovača po mnogočemu odudara od ustaljene predodžbe o takvim zajednicama. Već 14 godina žive zajedno, od čega gotovo 12 u braku i oduvijek su govorili da su sretni jer su od prvog dana individualne interese spremni podrediti zajedničkima. I danas, baš kao i u mladosti, mnogo toga ih povezuje - oboje su odrasli u gastarbajterskoj obitelji u Njemačkoj, još u mladosti točno su znali što žele i smjerno koračali prema profesionalnom uspjehu.

Anica Martinović rođena je 3. ožujka 1976. godine u tadašnjem Duvnu, današnjem Tomislavgradu u BiH. Njezini roditelji Mila i Ivan Martinović već su imali sina Antu, no neimaština ih je, kao i mnoge druge parove, natjerala da bolji život potraže u Njemačkoj.

Kao uspješna manekenka prvo se skrasila u Parizu

U neizvjesnost su se uputili sami, a Anica i Ante ostali su kod bake čekajući kad će se pridružiti roditeljima u obećanoj zemlji. Ivan i Mila skrasili su se u Berlinu. On je radio kao građevinar, a njegova supruga zaposlila se u bolnici kao medicinska sestra. Kao i svi Hrvati, i Martinovići su se pokazali kao vrlo marljivi, štedljivi i uspješni, pa je i Aničin otac ubrzo osnovao vlastitu građevinsku tvrtku. Obitelj se konačno okupila. Anica i Ante dobili su i mlađu sestru Josipu, a zatim i brata Stipu.

Anica, poduzetna i spretna, brzo se osamostalila. Već s 18 godina postala je uspješna manekenka i živjela je u Parizu. Iza sebe je ostavila jednu kraću tinejdžersku vezu s dvije godine starijim nogometašem Robertom Kovačem, s kojim se upoznala na zavičajnim druženjima.

Prekinula je s Robertom i pobijedila na izboru za Miss

Prekinuli su nakon samo pet mjeseci jer - kako je mnogo godina kasnije rekla - oboje su bili još premladi da bi ozbiljnije razmišljali dugoročno. Zbog oca koji ih je zaludio nogometom, i Robert i njegov stariji brat Niko već su igrali u podmlatku berlinskog nogometnog kluba Hertha. Obojica su pokazali velik talent i najavili da će jednom biti vrhunski nogometaši.

Ona je pak iskoristila svoj atraktivan izgled da bi kao manekenka ostvarila djetinje snove i putovala svijetom. Prije nego što će ponijeti krunu najljepše Hrvatice, stekla je iskustvo radeći za agenciju Ford, zahvaljujući kojoj je nosila zvučne marke Escadu, Betty Barclay i Brigitte Bardot.

Baš zbog toga željela se prvo okušati na Izboru za Miss dijaspore, ali je zakasnila na natjecanje. Hamed Bangoura, vlasnik njezine matične agencije Midikenn, prijavio ju je zato na Izbor za Miss Zagreba. Nakon što je suvereno pobijedila ostale konkurentice, slijedilo je natjecanje za Miss Hrvatske. Održano je u Opatiji 1995. godine i ondje je Anica s jednim glasom više od drugoplasirane lošinjanke Natalije Mančić proglašena najljepšom. Iskrena kao i uvijek, tada je izjavila:

“Umjesto mene na tronu je moglo stajati još barem pet-šest djevojaka, ali je vjerojatno pripomogla moja visina od 180 cm, a presudio moj osmijeh. Mislim da sam toplim osmijehom otvorila ljudska srca.” U to vrijeme još nije imala položeni vozački ispit, a kao pobjednica natjecanja dobila je i automobil. Njime je, kako je tad rekla, planirala putovati na relaciji Berlin-Zagreb koju je dotad najčešće prelazila vlakom. Iako bez iskustva u komunikaciji s novinarima, na svako pitanje odgovarala je izravno i konkretno, brzo i staloženo. Saznalo se tako da obožava Olivera Dragojevića, a u disko-klubovima rado zapleše uz žestoki funky te da se protivi bilo kakvim estetskim zahvatima.

Oduvijek se protivila raznim estetskim zahvatima

Nije imala ni tremu od nastupa na Izboru za Miss svijeta. Govorila je perfektno njemački i engleski jezik, bila je samouvjerena, prirodna i - slobodna. Za razliku od nje, dvije godine stariji Robert baš je nekako u to vrijeme negdje u Njemačkoj organizirao svoje vjenčanje. Iako nikad nije rado govorio o svojoj prvoj supruzi, poslije se doznalo da je bila Njemica i da su se vjenčali samo kod matičara. Baš to je bilo prilično čudno jer su i Kovačevi, baš kao i Aničina obitelj, svake nedjelje odlazili u istu berlinsku crkvu. Iste te godine Robert je promijenio i adresu. Iz Herthe je otišao u FC Nurnberg i tamo se zadržao samo jednu godinu.

Anica se spremala na put u Južnoafričku Republiku, gdje se održavao izbor za Miss svijeta. Otputovala je u studenom 1995. godine. Sa sobom je, osim večernje haljine koju je kreirala Matija Vuica, ponijela i takozvanu nacionalnu haljinu u kojoj su se sve kandidatkinje pojavile na zadnjem izlasku, prije proglašenja pobjednice. Odabrali su modru haljinu od čiste svile ukrašenu kornatskim školjkama, zagrebačke dizajnerice Branke Donassy. Anica Martinović tog je 18. studenog briljirala u Sun Cityju.

Zdravko Mamić ponovno ih je spojio i više se nisu razdvajali

Prema glasovima žirija ljepša od nje bila je samo djevojka iz Venezuele - Aguilera Marcano, a Anica je proglašena njezinom prvom pratiljom. Osim toga, haljina Branke Donassy proglašena je najljepšom na svijetu. Budući da je trećeplasirana bila djevojka iz Trinidada i Tobaga, Anica je zapravo te večeri bila najljepša Europljanka. Njezin uspjeh nikad više nije postigla nijedna naša kandidatkinja.

Do jučer anonimna djevojka postala je miljenica hrvatske javnosti. Uvijek nasmijana, srdačna i spremna za razgovor, zadržala je neposrednost i iskrenost i nakon svjetskog uspjeha. Sve to potvrdilo je da je doista bila dobar izbor. Uvijek je govorila da je iskrena i direktna te da kaže ono što misli. Pokazala je to i nekoliko godina poslije kad je 1998. godine Lejli Šehović pet dana nakon izbora oduzeta kruna i pobjednicom natjecanja proglašena je Ivana Petković. Anica je bila među prvima koji su javno podignuli svoj glas u Lejlinu obranu.

U to vrijeme Robert je već bio dvije godine u Leverkusenu, gdje je sa starijim bratom Nikom igrao za tamošnji Bayer. Iste godine pridružio im se i Zoran Mamić, pa je tako počelo Robijevo i Zoranovo prijateljstvo, što će se pokazati presudnim za buduće događaje.

Anica je pak tih godina već bila u ozbiljnoj vezi. U novčaniku je držala fotografiju stasita mladića u vojnoj uniformi. Bio je to Ivan Lovrić, osobni čuvar bivšeg predsjednika Franje Tuđmana. Zbog njegova posla Anica i Ivan bili su vrlo diskretni i malo kad ih se moglo vidjeti u javnosti. A onda se početkom 2000. godine otkrilo da naša Miss više nije s Ivanom nego s hrvatskim nogometašem Robertom Kovačem. Kako se dogodio preokret, Anica je ispričala kad je njihova veza već bila sasvim stabilna i kad su počeli zajedno živjeti. Jedne večeri Robert ju je nakon dugo vremena vidio na televiziji i shvatio je da je želi ponovno sresti. Naredio je svom prijatelju Zoranu da hitno pronađe njezin broj telefona. Zoki je pak naredbu proslijedio svom bratu Zdravku, kojem to nije bio nikakav problem.

Ovaj put, Robert i Anica bili su pet godina stariji i shvatili su da su prvi put oboje pogriješili i da su zapravo stvoreni jedno za drugo. Robert se razveo i 2000. godine potpisao ugovor za Bayern iz Münchena. Iste godine Anica se uselila u njegov dom i više se nisu razdvajali. Dvije godine testirali su vezu, ali je Robert već nakon godinu dana bio siguran da ostatak života želi provesti s njom. Te 2000. godine slavili su Božić s prijateljima u jednom restoranu u Leverkusenu, a Anica je primijetila da se Robert cijelu večer čudno ponaša. Netremice ju je gledao i zagonetno se smješkao.

Priznala je samo brak sklopljen s božjim blagoslovom

Nestrpljiva i eksplozivna, Anica ga je s čuđenjem pitala što mu je, a on joj je odgovorio: “Gledam kako si lijepa!”. U tom trenu prišao joj je, kleknuo i zaprosio je. Odmah je pristala. Njegov prethodni brak nimalo nije mučio buduću Robertovu suprugu. Kako je rekla, čim su se ponovno sreli, shvatila je da je Robert u međuvremenu izgubio dio svoje osobnosti. A za nju, brak sklopljen pred općinskim činovnicima, kao što je to bio slučaj s prvim Kovačevim brakom, tek je zajednica na papiru i ne znači ama baš ništa. “U njega se može ući i zbog poreznih olakšica”, rekla je Anica i tako indirektno objasnila Robertove moguće motive te dodala da je za nju pravi brak samo onaj sklopljen s Božjim blagoslovom. Svadbu su organizirali u Zagrebu, u današnjem hotelu Westin 29. prosinca, točno godinu dana nakon što je Robert klečao pred Anicom u njemačkom restoranu. Njihov brak blagoslovio je u crkvi svetog Križa u Zagrebu fra Ivan Dotur, koji je nekoć bio župnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu i koji je Roberta i Anicu poznavao još iz djetinjstva te ih i pričestio. Na vjenčanju Anica se pojavila u dugoj širokoj suknji sa šlepom i korzetom boje šampanjca, a Robert je obukao svečano tamno odijelo. Vjenčano prstenje već su imali. Naime Robert je Anici na početku obnovljene veze za 24. rođendan darovao prsten s tri koluta od bijelog, žutog i crvenog zlata, a ona mu je isti kupila nekoliko dana poslije za njegov 26. rođendan. Prstenje je simboliziralo njihovu ljubav i zaruke koje nisu službeno imali, pa su odlučili da ono bude i bračno. Anici je kuma bila rođakinja Milovena Čičak, a Robertu Zdravko Mamić, koji je i kumovao obnavljanju veze. U Kristalnoj dvorani hotela okupili su 350 uzvanika i tulumarili do jutra, a onda se vratili u München i medeni mjesec proveli kod kuće. Već tad znali su da će jednog dana imati mnogo djece.

Prvi veliki razlog za radost bilo je rođenje kćerkice Leticije 13. lipnja 2003. godine. Krštena je dva tjedna poslije u Münchenu, a već istog ljeta prvi je put doputovala s roditeljima na Jadran. Prvi rođendan nakon godinu dana proslavila je točno na dan utakmice koju je Robert te godine igrao za našu reprezentaciju na europskom nogometnom prvenstvu. Već tada Anica je u svom stilu najavila da će mu, ako zabije gol, roditi sina i da će se zvati Marko. No umjesto Roberta, na tom nogometnom prvenstvu titulu je osvojila - Anica! Proglašena je najljepšom suprugom nogometaša i tako pobijedila čak i Victoriju Beckham. Ali na sina su morali čekati još nekoliko godina. A onda u studenom 2005. bivša Miss Hrvatske odlučila se i na korekciju grudi. Kako je rekla, nakon što su dojenjem Leticije grudi izgubile čvrstoću htjela je ovim zahvatom vratiti ženstveni izgled. Tako je Roberta iznenadila “čvrstom trojkom”, a on nju ponudom za preseljenje u Torino. Te godine Robert je dobio ponudu iz Juventusa i nakon dogovora sa suprugom spakirali su stvari i još jednom promijenili adresu.

Dali su novac za kapelicu u kojoj su željeli krstiti svoju djecu

Mnogo puta nakon toga objašnjavala je da silno želi ostati u drugom stanju i da bi oboje žarko željeli imati još djece. U međuvremenu dali su i novac za gradnju kapelice blaženog Alojzija Stepinca u Münchenu nadajući se da će tu jednog dana krstiti drugo dijete. U rujnu 2006. Anica više nije mogla skrivati trudnički trbuščić. Na ultrazvuku su otkrili da im se želja ispunila i da će početkom 2007. godine roditi sina. Stotinjak prijatelja i rođaka ponovno se okupilo sredinom veljače na krštenju. Kao što su i planirali, malog Marka krstili su baš u kapelici u Münchenu, a na slavlje su doputovali i prijatelji Boško Balaban, Zoran Mamić, Mario Stanić i brat Niko Kovač sa suprugama.

Iste godine Robert je završio karijeru u Juventusu i par je već počeo razmišljati o povratku u Hrvatsku. Iako su kupili komforni stan u Münchenu i smatrali ga svojim domom, tim više jer su se u njihovo susjedstvo u međuvremenu doselili i Aničini roditelji, Robertu je stigla i ponuda iz Dinama. Zoranov brat Zdravko Mamić nudio je Robertu čak 5,5 milijuna eura da karijeru završi u zagrebačkom klubu. Pregovori su trajali mjesecima, no zapelo je zbog bankovne garancije. Naime, iznos se Robertu trebao isplatiti u ratama u tri godine, zbog čega je Robert od zagrebačkog menadžera zatražio bankovnu garanciju, ali mu je Zdravko ponudio mjenice, što Kovač nije želio prihvatiti i cijela zavrzlama okončana je u dva dana koliko je Robertu bilo potrebno da se dogovori s Borussijom iz Dortmunda. Mnogi su tad povjerovali da iza Robertove odluke stoji Anica, za koju se pričalo da je spretna menadžerica. Ako je to i bila istina, potvrdila je da bračni par Kovač doista zajednički odlučuje o svemu. U sljedećem razgovoru za novine Robert je to i objasnio. Unatoč tome što ga je sa Zdravkovim bratom Zokijem vezalo kumstvo i dugogodišnje prijateljstvo, Robert je odbio Dinamo objasnivši da se nije želio kockati s budućnošću svoje obitelji i radije je prihvatio sigurnu, ali znatno manju svotu od Borussije.

Tijekom iduće tri godine obitelj Kovač povećala se za još jednog člana. Godine 2008., točno na Božić, na 8. godišnjicu braka Anica je u Münchenu rodila kćer Viktoriju. Sukob s temperamentnim Zdravkom Mamićem zaboravljen je već iduće godine kad je Robertu istekao ugovor s dortmundskim klubom. Nogometaš je već znao da kraj karijere želi dočekati u domovini i bilo je pitanje dana kad će nastaviti pregovore s Dinamom. Ovaj put bili su uspješno okončani 2009. godine. Robert je potpisao za Dinamo, a obitelj Kovač doselila se u Zagreb. Već tada krenuo je na Nogometnu akademiju HNS-a i završio obrazovanje za UEFA Pro trenera.

Oprostila se od manekenstva jer ne pripada tom svijetu

Od reprezentacije se oprostio pred punim stadionom na kvalifikacijskoj utakmici protiv Kazahstana 14. listopada 2009. godine, a od nogometne karijere 2010.

Anica se pak od manekenskog posla oprostila puno prije i, kako je rekla, bez mnogo žaljenja jer ne pripada tom svijetu. Mnogo više raduje ju majčinstvo i briga o djeci. Robert se pak početkom ove godine vratio nogometu. S bratom Nikom preuzeo je vođenje hrvatske nogometne U-21 reprezentacije.