Ima jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gde nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje dva-tri sata. Gdje je zdravstvo besplatno, a lječenje skupo. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumjevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke. Gdje narod živi od prošlosti, jer na sadašnjost nema pravo. Gdje se svako svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje se ljudi pozdravljaju sa „Gdje si, mamu li ti ’ebem!“ Gdje sudski postupci traju duže od života Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje se svi razumiju u Ligu šampiona, češku košarku, norveški hokej i nogomet u Saudijskoj Arabiji, a u kladionici jedva da i vrata mogu pogoditi....................Da to nije slučajno/a Hrvatska?