Peggy Malbaša (56) Iz Dugog Sela izrađuje etno suvenire od komušine i kukuruzne svile, a njezin rad prepoznala je i Sveta stolica. Za izradu trebalo joj je manje od mjesec dana
Peggy iz Dugog Sela: Moje će se jaslice moći vidjeti u Vatikanu
Izradila sam figuricu Pape, ali je previše 'šlang'. Ipak ću za njega izraditi novu, mrvicu deblju lutkicu, kaže Dugoselka Peggy Malbaša (56) koja izrađuje etno suvenire od komušine i kose kukuruza. Njezine će jaslice ovog Božića biti izložene u Vatikanu. Radi se o šestoj međunarodnoj izložbi "100 jaslica u Vatikanu 2023." Prijavljeno ih je preko 300 iz cijelog svijeta, a izabrano ih je 100 koje će biti će izložene na Trgu svetog Petra od 9. prosinca 2023. do 7. siječnja 2024. godine. Peggy je na natjecanje stigla preko "Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica".
Pokretanje videa...
- Bila sam presretna i iznenađena. Znate kako je... čovjek se nada. Koji dan bih pomislila kako su divne, drugi dan bih se sjetila kakva će sve raskoš stići na adresu Vatikana. Bojala sam se da će moje jaslice pored takvih pasti u sjenu, no ipak se ostvario moj san. Drago mi je da svijet prepoznaje naš tradicionalan način izrade jaslica koji je zaista poseban - kaže skromna Peggy koja je svoj vrhunski talent krenula brusiti prije samo samo pet godina, a već je vrhunska majstorica u izradi lutkica. Sve je to hobi i velika ljubav prema tradiciji, a inače radi u svojoj željeznariji u Dugom Selu.
- Moj posao nema baš puno veze s hobijem. Naprijed je željeznarija, a u prostoriji iza nalazi se moja oaza i riznica. Popodne kad nema mušterija, uzmem komušinu u ruke i uživam - kaže Peggy.
Zanimalo nas je, zašto baš komušina?
- U Hrvatskoj se oduvijek izrađivalo od komušine. Sjećam se da je sve počelo kad sam na internetu vidjela figuricu od komušine koja je bila na prodaju. Izgledalo mi je zgodno, a cijelo sam vrijeme sam razmišljala kako Dugo Selo nema pošteni suvenir i kako bi se trebalo napraviti nešto etno. Tada sam odlučila napraviti nešto po uzoru na te figurice. Imala sam u kući kukuruza i komušine. Počela sam i tako je nastala prva lutkica. Ovaj materijal mi je sjeo od prvog trenutka i nije mi teško oblikovati ni najsitnije detalje - prisjeća se Peggy koja obožava skupljati starine i minijature. Ima dosta obiteljskog blaga koje se prenosilo s koljena na koljeno, a često je se sjete i Dugoselci kada nađu zaboravljene starine na tavanima ili u podrumima.
- Uvijek je nešto što sam izradila u izlogu moje željeznarije. Prolaznici se zagledaju, vesele se, a ja još više - kaže Peggy pokazujući nam jaslice koje krajem studenog putuju za Vatikan. Osim komušine, za izradu ovčica koristila je i konopljino predivo koje još ima u zalihi od svojih predaka. Tu su drvo, kamen, slama, mahovina i akrilne boje. Od detalja mislila je na sve. Osim Svete Obitelji tu su Sveta tri kralja, pastiri, magarac, vol i Betlehemska zvijezda od komušine koja je pozlaćena akrilom.
- Sve se mora polako rezati i lijepiti, a postupak traje. Svi me pitaju koliko mi je trebalo za jaslice, ali nisam pratila. Niti jedna figurica ne može se završiti odmah - kaže Peggy objašnjavajući nam da lutkice radi zajedno, u fazama, a ne jedno po jednu. Izadi više konstrukcija te ih nadograđuje. Boja se mora stavljati odmah jer se komušina inače smekša pa ju je teško kasnije formirati.
- Kada se boja osuši, lijepi se kosa koja se također mora sušiti. Zato sve radim postepeno i nikad zapravo ne znam koliko mi vremenski točno treba za jednu figuricu. Radim ih više odjednom - kaže vješta majstorica čije su jaslice morale biti brzo gotove jer se kasno odlučila za sudjelovanje u natjecanju. Ipak, ovu ljepotu završila je za manje od mjesec dana. Fotografirala ih je i poslala komisiji. Sve je ručni rad i gotovo ništa na njima nije kupljeno. Sve je iz prirode. Mahovinu je ubrala u šumi, a kako kaže, čovjek se u šetnji s prijateljima na svježem zraku odmah bolje i osjeća.
Što se tiče komušine i kukuruzne svile, uzima ih od prijatelja i susjeda koji imaju polja.
- Potrebno je dosta materijala pa se treba i dosta toga nabrati. Može se čovjek i zeznuti, jer komušina u trenutku branja može izgledati iskoristivo, no kasnije kad se krene raditi ispadne da i nije tako dobra. Ono što je tvrđe ipak se može iskoristiti za konstrukciju lutkice jer je bolje da je čvrsta iznutra. Uvijek gledam da iskoristim sve i da ništa ne bacam. Što se tiče završnih dijelova, svakako je bitno da je komušina meka i svilenkasta - kaže Peggy dodajući da je ove godine materijal izrazito loše kvalitete, vjerojatno zbog sušnih razdoblja i naglih promjena vremena.
Osim pobjedničkih jaslica, Peggy nam je pokazala svoju pozamašnu kolekciju figurica. Mi s njih nismo skidali pogled, jer nije stvar samo u figuricama, već u tematici. Tu su narodne nošnje, mini instrumenti poput tamburica, tkalački stanovi, kreveti, dječje kolijevke, grupica figurica koja 'plešu kolo', prikaz berbe u vinogradu s pravim čokotima, Posljednja večera, pranje rublja na starinski način, kuhanje, peglanje, šivanje i slično. Posebno su nam se dojmili mali stanovi, odnosno drvene kućice u kojima se nalazi po dva starinska komada namještaja i po jedna figurica. Svaka predstavlja određenu radnju koja nas vraća u djetinjstvo, poput kuhanja na staroj peći. Toliko je slatko, a podsjetilo nas je i na Polly pocket igračke iz 90-ih, samo u domaćoj, tradicionalnoj verziji, što ih čini još zanimljivijima. Izradila je i svog omiljenog Andrea Rieua, nizozemskog violonista. Pogled zastaje na baki Jagi na prozoru. Naborano lice bakice napravljeno je također od komušine, a reljef lica izgleda potpuno autentično.
- Baka nosi staru maramu iz jedne dugoselske kuće koja je jako dugo propadala. Vidjela sam je i rekla, ovo je idealno za baku Jagu na prozoru. Malo sam je samo polakirala da joj vratim boju - kaže Peggy te dodaje da je prozor također bio dio jedne starinske kuće koja je bila pred rušenje. Minijature Peggy skuplja posvuda, nešto izradi sama, a jedan umirovljenik iz Slavonskog Broda izrađuje joj instrumente. Zanimljivo je da je minijatura tkalačkog stana funkcionalna čak i u toj maloj verziji, a posebno ju je izradio jedan Peggyn poznanik.
Osim figurica i sitnih predmeta od komušine, zidove u prostoriji iza željeznarije krase stare obiteljske fotografije.
- Ovo je moja teta. Bila je časna sestra i većinu života provela je u Indiji. Radila je s Majkom Terezijom, fra. Gabrićem - kaže nam s ponosom Peggy pokazujući nam fotografiju.
Osim sobice na radnom mjestu, kaže da je i u kući godinama polako osvajala prostoriju po prostoriju sa svojim radovima, starinama i nošnjama.
- Sve sam ih izgurala - smije se Peggy koja je 2018. godine organizirala izložbu starina, prvu takvu u Dugom Selu nakon više od 30 godina.
- Okupili su se svi koji doma imaju starina i oživjeli prošlost. Žao mi je samo što lokalna zajednica ne podupire ovakve ideje i ne sudjeluje u organizaciji - kaže Peggy koja jedva čeka vidjeti svoje jaslice u Vatikanu.
- Otići ću sigurno jedan vikend, sa kćeri. Jedva čekam - zaključuje veselo Peggy.