Pavičić: 'U knjizi Prometejev sin opraštam se sa Gorki Šainom...'

BestBook i izdavačka kuća Fraktura udruženim snagama pokrenuli su novu književnu platformu koja će čitateljima književne novitete približiti još više. Drugim petkom u mjesecu u novootvorenoj knjižari Fraktura predstavit će se najzapaženija domaća ili strana knjiga po izboru magazina BestBook. Prošlogodišnji dobitnik književne nagrade Fritz, kroničar starog i novog Splita te jedan od ponajboljih domaćih književnika, Jurica Pavičić, bio je prvi autor čiju je knjigu “Prometejev sin” zajednički predstavio književni magazin BestBook i izdavačka kuća Fraktura.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Sve što se događa u mom romanu, događa se na nekom dalmatinskom otoku. Ja sam na otok u knjizi nekako ‘frankensteinski’ spojio elemente različitih otoka: toponime, zgrade, mjesta,.. I pretvorio ga u otok Škoj - rekao je autor.

Nakon maestralno napisane “Crvene vode”, Pavičić u svome novom romanu “Prometejev sin”, svojevrsnom nastavku nagrađenog romana, odlazi korak dalje. Ponovno je tu protagonist Gorki Šain, sin partizana Albina Šaina, koji se iskrcava na izmišljeni otok Škoj, kako bi u ime strane tvrtke otkupio otočko zemljište u svrhu budućih turističkih investicija. Po dolasku na otok, koji mu je dobro znan iz djetinjstva, lokalni duhovi bit će sve samo ne spokojni.

- Gorki Šain nije glavni lik u Crvenoj vodi, njega se uvodi u trećoj trećini knjige i nekako sam vidio da s njim još imam prostora i da ga mogu produbiti. Jako se malo znalo o njegovom privatnom životu, tako da sam u ovoj knjizi obradio njegovo djetinjstvo, dječaštvo, sadašnjost, budućnost. Vjerujem da je ovo zadnje od njega te da ga više neću obrađivati u daljnjim djelima - kaže.

Kao i u drugim Pavičićevim romanima, snažno je prisutna simbolika, kao i isprepletenost povijesti i sadašnjosti, dok autor traga za uzrocima svega lošega što se nagomilalo u ljudima i oko njih...

- Ne vjerujem identitetske panike. Ono što ne volim kada se govori o Mediteranu je polinezijski diskurs o Mediteranu - autentično sporo življenje, svi znaju napraviti ribu... Pokušavam Mediteran gledati kao poprište kapitalizma jer on to je. Svaki je prostor takav prostor ili prostor klasne borbe. Uvijek se bori  oko nekog izvora zarade. Čak i oni koji su jako lijevo, oslanjaju se na kapitalizam i zaradu, a to sam prožeo kroz roman - kaže.

Budući da se radnja odvija na otoku, Pavičić kaže da je s njim dobro upoznat.

- Odlazim na otoke i izvan ljeta, a i podrijetlom sam otočanin iako tamo nisam nikad živio. Ipak, mogao bih reći da nešto o otoku znam. Kao i mnogi, više sam na otoku ljeti no zimi, ali zimi mi je on puno zanimljiviji jer ima u sebi ono svoje egzistencijalističko. Otočanima koji su nekako izmješteni od kopna, a na njega gledaju noću, u tamo neka svjetla preko vode, poznat je osjećaj tragičnosti života. Zato mnogo otočkih pisaca ima takvu notu u svome pisanju - kaže.

Iako neki njegovu knjigu karakteriziraju kao krimić, a drugi kao triler, Pavičić kaže da zapravo piše u nekoj 'sivoj zoni'.

- Ne volim kada je knjiga žanrovskih jako striktna. Previše toga mi zadaje žanrovska klasifikacija i iz tog razloga mi nije drago pisati klasične krimiće. Ono što ja pokušavam i čemu težim jest da svaka moja knjiga bude čitana tako da čitatelj jedva čeka okrenuti sljedeću stranicu i s uzbuđenjem prati što se sljedeće događa. Tome težim i to će biti karakteristika i sljedećih djela koje budem pisao - taj jedan spoj žanrovskog i nežanrovskog - objašnjava.

Iako je korona zavladala svijetom te se mnogi pozivaju na nju kao inspiraciju, Pavičić ju ipak ne vidi temom svojih budućih romana.

- Za sada ju ne vidim kao temu. Razlog tome je i zato što ne znamo kako će sve ovo završiti, a bez završnog poglavlja priče je jako teško pisati - kaže.

Iako bi iduća promocija knjige trebala biti u Pločama, zbog korone je upitno hoće li se održati.

- Volim promocije i uvijek se na njih odazovem. Tako posjetim neka mjesta u koja inače ne bih odlazio, a neka od njih me inspiriraju na pisanje. Zaista se nadam da će se sve dogovorene promocije i održati - zaključio je.