Parfemske flakone u 18. stoljeću izrađivali su danima: U njih su stavljali najljepše i čiste mirise

Stoljećima ljudi nanose mirise na kožu. Koristili su ih za molitvu, liječenje i zavođenje. Neki smatraju da je priča o starinskim parfemima zaboravljena umjetnost. Zbog njih se trgovalo i ratovalo, a danas se parfemska industrija najviše temelji na serijskim proizvodnjama i alkoholu kao dominantnom sastojku, koji parfem spašava od brzoga kvarenja. Danas svaka prosječna žena ujutro nanosi lagani, a za večernji izlazak malo jači parfem. Većina će priznati da ih ima barem nekoliko u svojoj kolekciji. Na tržištu ima svega, jakih i laganih mirisa, zimskih, proljetnih i ljetnih, pregršt nota, industrijskih ili niche, posebno naručenih i limitiranih, neobičnih poput onih koji mirišu na papir, benzin i slično.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:08

umjesto parfemskih flakona | Video: LUKA STANZL/PIXSELL

Povijest parfema

Ako se vratimo kojih "sitnih" 300 godina u prošlost, shvatit ćemo da parfem na koži nije bio samo miris nego prestiž, statusni simbol i privilegij. Priuštiti si ga je mogla samo aristokracija pa tek onda bogato građanstvo. Osim intenzivnog mirisa koji s kože i odjeće nije tako lako nestajao, njihovo pakiranje za današnje je pojmove bilo luksuzno. Zamislite da ste princeza ili kći bogatog trgovca. Najljepši mirisi svijeta stavljeni su u najkvalitetnije pozlaćeno staklo. Slično je s kremicama i ruževima. Djelić takvog sna u svojoj parfumeriji Martimex, u Vlaškoj ulici u Zagrebu, omogućio je Veljko Marton, strastveni kolekcionar porculana, stakla i ljubitelj primijenjene umjetnosti. Na Gornjem gradu imao je i privatni muzej otvoren za javnost, no morao ga je zatvoriti zbog nedostatka novca. Ipak, vješto je kombinirao posao i strast prema kolekcionarstvu. U svojoj parfumeriji u Vlaškoj izložio je porculanske i staklene flakone iz 18. i 19. stoljeća u kojima su se čuvali parfemi, toaletne vode ili kreme.

- Ovo su vrlo rijetki i skupi primjerci koje posebno cijene muzeji primijenjene umjetnosti. Ima ih u našemu muzeju, u Beču, a najviše u Češkoj jer je ona ipak domovina proizvodnje flakona. Sve takve bočice smatraju se umjetničkim djelom - kaže Veljko Marton, koji je svoju zavidnu kolekciju nabavljao posvuda po Europi, ali najviše u Austriji. Ipak je u Beču živio godinama, pa je flakone nalazio na raznim tamošnjim aukcijama. Uvijek se, kaže, moglo doći do nečeg interesantnog i posebnog, ali opet do cjenovno prihvatljivog. Flakone od finog stakla i porculana sakupljao je dugih 50 godina.

Ako ste pravi kolekcionar, ne kupujete baš bilo što. Možda su prvi 'ulovi' bili takvi jer sam se upoznavao s građom. Ali sad kupujem samo stvari koje imaju muzejsku vrijednost. Kao muzej nismo otvoreni za javnost, ali jesmo za studente povijesti umjetnosti, kaže Marton o kolekciji, u koju se rado zagledaju kupci parfumerije, ali i slučajni prolaznici.

Ovisno o materijalu, cijena po bočici može dosegnuti i nekoliko tisuća eura ako je napravljena od zlata i srebra, no takve su izrađivali prije 18. stoljeća. Dio Martonove kolekcije star je između 200 i 300 godina. Ima i nekoliko primjeraka u art deco stilu s početka 20. stoljeća. Već u 19. stoljeću flakone, osim aristokracije, kupuje bogato građanstvo.

- Samo bogataši iz tog vremena mogli su kupiti takvu kozmetiku. Nije riječ samo o finim sastojcima parfema nego i o umjetnički obrađenom staklu - kaže Marton.

U većim staklenim flakonima iz 19. stoljeća čuvale su se blage esencije, ono što bismo danas nazvali toaletnim vodicama. Najčešće su to bile ružine vodice i najveći problem je bio što u njima nije bilo alkohola. Zbog toga se takva vodica morala potrošiti jer se brzo kvarila. Sve esencije dolazile su s Bliskog i Dalekog istoka. Venecija je bila centar luksuznih i skupih stvari iz dalekog svijeta i mjesto na koje stižu mirodije.

Danas parfemi imaju 80 posto alkohola

- Žene koriste parfeme od pamtivijeka i ta je praksa stara milenijima. Čak su i u Kleopatrinoj ostavštini pronašli bočice parfema. Miris je oduvijek važan dio uljepšavanja. Jedino što danas jedna velika dizajnerska i kozmetička kuća na dan proizvede 80.000 komada za globalne potrebe. Primjerci iz onog vremena bili su unikat, umjetničko djelo i bili su samo za odabrane. Današnji parfemi teško da mogu biti umjetničko djelo. Možda će to biti tek dizajn ili prototip. Tad su parfemi i kolonjske vode bili isključivo prirodni, danas se ipak dobivaju kemijski. Osim što su se u početnim fazama koristile prirodne mirodije, nije se dodavao alkohol. Danas parfem sadrži oko 80 posto alkohola s ostalim dodacima kako bi mogao trajati godinama. Ipak, čisti miris na koži je intenzivniji.

- U Muzeju parfema u Veneciji imaju primjere kako se to nekad radilo. Esencije su palili u staklenim posudama, koje su očito bile vatrostalne. Toga je bilo vrlo malo i sigurno je bilo skupo jer trebalo je iz svijeta dovući sve te sastojke. Ipak, ti su parfemi kratko trajali. Sastojci su bili limitirani, pa su proizvođači bili domišljati. Primjerice, imali su ružu kao takvu. Ona traje relativno kratko, pa su ih nerijetko brodovi iz dalekih krajeva dovozili u prahu - pojašnjava nam Veljko Marton i dodaje da je ambalaža, odnosno flakon, bio umjetnost za sebe.

Vrsni češki majstori pažljivo su obrađivali staklo u nekoliko slojeva. Ispod vanjskog sloja stakla nalazi se bijelo staklo. Bojama i određenom vrstom lakiranja trebalo je postići dodatan učinak, koji je čak išao prema tome da izgleda poput poludragoga kamenja. Proces je bio dugotrajan i skup, a majstor se jednim flakonom bavio danima. Morao je brusiti staklo kako bi dobio zahtjevan oblik. Izrada je bila poprilično primitivna za današnje pojmove jer su, umjesto strojeva, imali naprave koje su pokretali nogom. Sve se izrađivali ručno, pa je to potpuno drukčiji način izrade parfemskih bočica. Još su skuplji porculanski flakoni, koje je danas gotovo nemoguće pronaći. Riječ je o čistom i oslikanom porculanu iz 18. stoljeća, a mogli su ga imati samo pripadnici tadašnje buržoazije.

Ostavština carske obitelji

- Kad govorimo o cijeni, teško je usporediti današnje vrijeme i nešto što je bilo prije 300 godina. Ipak, parfemi u ovakvim flakonima sigurno su bili enormno skupi. Ponuda je bila mala, a potražnja velika, pa cijena automatski skače, kao i danas - kaže kolekcionar.

S 19. stoljećem počinje industrijska proizvodnja parfema.

- Sve je počela tvrtka Guerlain, koja postoji i danas, a već je tad imala ozbiljniji pristup proizvodnji parfema. Tadašnji parfumer držao je tek mali butik u Parizu. Nije imao puno konkurencije i opskrbljivao je kraljevsku palaču. Bio je službeni kraljičin parfumer, pa mu je samim time uspjeh bio zajamčen. Kao parfumeri bavili su se mirisima, a flakone su naručivali od drugih manufaktura - doznajemo od Martona.

- Izložen je i umjetnički vrlo vrijedan toaletni set. Riječ je o ruskom srebru, a na bočicama i zrcalu može se vidjeti i kruna carske obitelji Romanov. Set je sigurno pripadao dinastiji jer su samo njihovi pripadnici mogli koristiti krunu kao simbol. Smatra se da je set iz 1850. ili 1860. godine - pokazuje nam Marton posudice za kolonjsku vodu, parfeme i kreme.

Postoji i teorija, koja, doduše, nije potvrđena, prema kojoj je moguće da su neke posudice bile namijenjene i muškarcima, a u njima su držali proizvode za uređivanje brade. Pored ruske kolekcije, pogled nam bježi na malo šarenije primjerke. Riječ je o kozmetici iz 20. stoljeća u art deco stilu. Svakako su najdojmljivije ambalaže ruževa, za koje nikad ne biste rekli da su bile napravljene za tu namjenu jer izgledaju suviše sofisticirano i luksuzno.

Dolazimo do bečkog porculana iz 18. stoljeća. Flakoni su vješto oslikani rukama najboljih majstora iz tog vremena. Zanimljiva je priča o minijaturnoj otvorenoj posudici koja podsjeća na jaje.

Dozvoljeno tek malo vode

- U 18. stoljeću žene se ne kupaju i doktori zabranjuju bilo kakav kontakt s vodom jer su tad vjerovali da se sve bolesti prenose vodom kroz kožu. Bojali su se kuge i svih drugih bolesti, vjerovali su u tu teoriju i slijepo su se držali pravila. Zbog toga su nanosili parfeme u golemim količinama. Standard ljepote bio je bijela put, pa su stavljale kreme koje bi izbijelile lice. Kako bi dobile tu bjelinu, u kreme su stavljale olovo. To je vodilo do trovanja i smrti. Smrt među aristokracijom u Parizu, posebice među ženama, bila je vrlo visoka i glavni razlog upravo je bilo trovanje olovom. Ova posudica, a ima ih samo nekoliko u svijetu, služila je za malo vode ili ružine vodice kako bi skinule ostatke pudera i kreme oko očiju. To je jedina voda s kojom su imale doticaja. To se na njemačkom zove augenbath. Iz današnje perspektive to je nevjerojatno, a ovaj predmet ostao je svjedok bizarnog načina života - rekao je Marton.

Pored se nalaze manji stakleni flakoni stari 200 godina, a u njima su se čuvali parfemi. Riječ je o iznimnim i vrijednim primjercima jer je njihova proizvodnja bila izrazito komplicirana. Svjedok tome su razni reljefi, dizajni i pozlate. Flakon zatvara maleni stakleni čep, a parfem se nanosio tek na prst i najčešće nanosio na predio iza uha. Parfemi su u njima bili izuzetno skupi, a bočice su se proizvodile u Češkoj, koja je tad bila u Austrijskom Carstvu.

[FOTO] SLAVLJU SE VESELILI MJESECIMA Maturalne naših baka: 'Cipele i materijal smo kupovale u Trstu, a haljine smo čak same šivale'

U izlogu parfumerije nalaze se veliki flakoni u kojima su se čuvale ružine vodice, odnosno manje intenzivniji mirisi od parfema. Izgledaju još luksuznije i skuplje od njihove "manje braće". Staklo je pretvoreno u pravo umjetničko djelo. Vidimo više dimenzija, flakon se sužava pa opet širi. Kad vidite njihov dizajn, podsjetit će vas na orijent. Ipak, zanimljivo je da je su najveći kupci flakona tad bile zemlje na istoku. Parfemske komponente dovozili su s istoka, a ambalaže su se izvozile iz Austrijskog Carstva. Na primjercima iz kolekcije vidimo orijentalne motive jer se smatra da su se izvozili za osmansko tržište.

- Upravo zbog toga što su ovakvi flakoni bili rad vrhunskih majstora onog doba, moramo ih smatrati umjetničkim djelom - zaključuje kolekcionar Veljko Marton, koji je uvijek u potrazi za izgubljenim blagom koje često prati i zanimljiva priča.