Paranormalne moći ljubimaca: Jesu li vidovnjaci i telepati?

Nažalost, službene znanosti od tog fenomena i dalje zaziru, odgovarajući da ne postoje dovoljno uvjerljivi podaci na temelju kojih bi se mogla provesti istraživanja. 

Za biologe je pojam paranormalnog "tabu", a parapsiholozi su pozornost, uz nekoliko iznimaka, ograničili na ljudska bića. Brojne ankete provedene u svijetu potvrđuju da vlasnici kućnih ljubimaca svjedoče o telepatskoj komunikaciji sa svojim životinjama i o njihovoj sposobnosti predviđanja događaja.

Većina ih je ustvrdila da ljubimci ispravno reagiraju na njihove misli i neizgovorene naredbe. Primjerice, mnogi treneri i jahači konja vjeruju da četveronožac može telepatski prepoznati njihove namjere.

Mijau! Zove gazda!

Česti su i slučajevi kada pas ili mačka, čim zazvoni telefon, znaju je li na liniji njihov vlasnik, ili netko drugi. Ako je vlasnik, pokazuju radost, dok na ostale pozive uopće ne reagiraju. Dr. Rupert Sheldrake, britanski biolog, dugi niz godina istražuje neke od ovih neobjašnjivih događaja.

Došao je do zaključka da postoje tri glavne kategorije tajanstvenih životinjskih sposobnosti: telepatija, predosjećaj i orijentacija.

Kada je riječ o telepatskim reakcijama kod životinja, najbolji je primjer činjenica da često znaju točno kada vlasnici idu kući, kada kane otići, nahraniti ih ili odvesti u šetnju. Na to ne utječu niti promjene u vlasnikovom rasporedu aktivnosti.

Ljubimci i u tom slučaju znaju kada će se to dogoditi Skeptici ističu da se neke od tih reakcija mogu lako objasniti kao rutinska očekivanja, suptilni osjetilni znakovi, slučajne podudarnosti i selektivno pamćenje ili se, pak, pripisati mašti brižnih vlasnika kućnih ljubimaca. No, to nije uvijek tako.

Čudesni terijer Jaytee

Dr. Sheldrake i suradnici su se u svojim istraživanjima posebno usredotočili na fenomen pasa koji predosjećaju kada će se njihovi vlasnici vratiti kući. Najdetaljnije je istraživanje provedeno s terijerom Jayteem, čija se vlasnica Pam Smart dobrovoljno javila za sudjelovanje.

- U više od sto pokusa snimali smo područje uz prozor gdje je Jaytee čekao u vrijeme Paminih izostanaka, pomno prateći promjene u njegovu ponašanju - izvijestio je dr. Sheldrake.

- Da bismo provjerili reagira li Jaytee na zvuk Paminog automobila ili nekog drugog poznatog vozila, istražili smo hoće li njen dolazak očekivati i kada je putovala neuobičajenim sredstvima poput bicikla, vlaka ili taksija. Međutim, Jaytee je i dalje bio nepogrešiv - dodao je.

Eksperiment se nastavio tako da je Pam polazila kući u nasumično odabrana vremena, kad bi je istraživači nazvali mobitelom. U tim je pokusima Jaytee i dalje sjedao uz prozor u približno isto vrijeme kada je Pam kretala kući. Jaytee se ponašao na vrlo sličan način i kada je opetovano testiran od strane skeptika željnih opovrgavanja njegove sposobnosti.

Međutim, svi su dokazi neosporno pokazali da je Jaytee izravno reagirao na Paminu namjeru da dođe kući, čak i kada je bila jako udaljena.

Sljedeće se istraživanje odnosilo na sposobnost pasa da znaju kada ih vlasnik namjerava voditi u šetnju. U tim su eksperimentima psi bili smješteni u posebnu prostoriju i sporednu zgradu gdje su cijelo vrijeme bili snimani. U međuvremenu je njihov vlasnik, u slučajno odabranom trenutku, počeo razmišljati o tome da ih odvede u šetnju, što bi par minuta nakon toga doista i učinio.

Pokusi su dokazali da psi pokazuju vidno uzbuđenje čim njihov vlasnik samo pomisli na zajednički odlazak u šetnju.

Znaju kad će se zatresti

Životinje predosjećaju i krupnije događaje od povratka gazde kući i odlaska u šetnju. Nažalost, malo koji zapadnjački znanstvenik uzima za ozbiljno slučajeve uspješnog predviđanja potresa, iako bi razumijevanje životinjskog ponašanja uoči katastrofa moglo biti vrlo korisno.

Za razliku od Zapada, u Kini vlasti još od sedamdesetih potiču stanovnike da prijavljuju neobična ponašanja svojih ljubimaca. U nekoliko takvih slučajeva izdana su posebna upozorenja na temelju kojih su pojedina naselja bila na vrijeme evakuirana prije potresa. Na taj su način spašene tisuće života.

Skeptici tvrde da bi se ovakva upozorenja i reakcije životinja mogle objasniti prirodnim vibracijama koje se događaju netom prije potresa, oluje ili cunamija. Čak i ako je tako, zašto ne iskoristiti životinjsku percepciju, koja je izoštrenija od ljudske.

Primjerice, u UK se sjećaju životinja koje su predviđale eksplozije bombi ili zračne napade tijekom Drugog svjetskog rata i to puno prije nego što se moglo čuti približavanje neprijateljskih snaga.

Razvijanje i iskorištavanje potencijala sustava za uzbunjivanje temeljenog na životinjskim instinktima uopće ne bi bilo skupo. Kada bismo otkrili kada i kako životinje reagiraju na suptilne, fizičke promjene prije katastrofe, stručnjaci bi mogli konstruirati instrumente koji bi im ukazivali na prirodne promjene i omogućili bolja predviđanja.

Uvijek pogađaju cilj

Uz telepatiju i predosjećaj, životinje imaju snažno razvijen osjećaj za smjer. Golubovi pismonoše mogu pronaći put natrag u svoj golubinjak čak i ako se nalaze na jako velikim udaljenostima. Lastavice i rode prevaljuju tisuće kilometara da bi stigle do hranilišta u Africi, a u proljeće se vraćaju u svoje rodno mjesto.

Neki psi, mačke, konji i druge domaće životinje također imaju dobar osjećaj za orijentaciju i mogu pronaći put kući s nepoznatih udaljenih lokacija. Istraživanja s ciljem razumijevanja sposobnosti pronalaženja pravoga smjera provedena su na golubovima pismonošama.

Rezultati pokazuju da oni ne određuju put kući prisjećajući se pojedinosti putovanja prema odredištu. Dokaz za to je eksperiment u kojem su omamljene ptice vožene u zatvorenim kombijima i po njima potpuno nepoznatim putevima. No, bez obzira na sve, one su i dalje s lakoćom pronalazile put kući.

Zaključeno je i da golubovi smjer ne određuju prema suncu, jer se kući mogu vratiti i za oblačnih dana. Neuspjeh brojnih konvencionalnih pokušaja da objasne životinjsku orijentaciju sve više potvrđuje pretpostavku da je riječ o postojanju prirodnog, instinktivnog osjećaja za smjer.

Više ovakvih istraživanja moglo bi pomoći u boljem razumijevanju životinjskih migracija, ali i dodatno rasvijetliti ljudski osjećaj za orijentaciju.

Tehnologija nadomjestila osjetila

Sve tri vrste percepcije - predosjećaj, telepatija i osjećaj za smjer - nesumnjivo su puno bolje razvijene kod životinja nego kod ljudi. Mi smo neke od tih sposobnosti s vremenom izgubili, jer nam više nisu nužne: telefoni i televizija zamijenili su telepatiju, a karte i sustavi za globalno pozicioniranje istisnuli su nam osjećaj za orijentaciju.

Pritom se u našem obrazovnom sustavu prirodne vrste percepcije uopće ne razvijaju, a postojanje neobjašnjivih sila ne samo da se zanemaruje nego se često poriče, a nerijetko i ismijava. Ipak, ljudsko "šesto čulo" nije sasvim nestalo.

Ono se u našem društvu čini puno prirodnije i prihvaćenije kada je riječ o odnosu s kućnim ljubimcima. Istraživanja pokazuju da je velik broj ljudi na daljinu osjetio kada se njihov ljubimac našao u izravnoj opasnosti ili uginuo.

Telepatija prema životinjama obično se javlja kada se radi o vrlo bliskim emocionalnim vezama. Ovaj podatak može biti važan čimbenik i u razumijevanju moguće ljudske telepatije.

Telepatske veze unutar polja

Dr. Sheldrake objašnjava da ovakve veze ovise o poljima koja povezuju članove društvenih skupina. Polja, koja je nazvao morfičkim, omogućuju telepatsko povezivanje članova pojedine društvene skupine čak i kada su jako udaljeni i nalaze se izvan dosega osjetilne komunikacije.

- Morfička polja mogla bi biti temelj osjećaja za smjer. Životinje nisu povezane samo s članovima svoje društvene skupine, nego i sa značajnim mjestima, kao što su njihovi domovi. Ta ih polja poput nevidljivih elastičnih vrpca povezuju s domom, čak i kada su jako daleko. Ovakve veze mogu dati jasne informacije o smjeru, gurajući životinju u ispravnom pravcu - tvrdi dr. Sheldrake.

Naši nas ljubimci mogu naučiti mnogo toga o osjetilima koja su kod ljudi zamrla zbog tehnološkog razvoja. No, da bismo shvatili što nam životinje poručuju, moramo otvoriti um prema novim spoznajama, upravo ono što moderni znanstvenici odbijaju ili ne mogu učiniti.

Zanimljivosti: