Svi veliki izumi nastali su genijalnom slučajnošću

Imati ideju nije dovoljno - treba je znati pretvoriti u nešto konkretno. Prvi korak je zapisati sve povezano s novim izumom, od toga kako on radi do toga kako se može izrađivati i prodavati. Ideju je važno držati u tajnosti, jer se otkrivanjem izuma u javnosti prije podnošenja prijave za zaštitu patentom gubi se svojstvo novosti, te zaštita više nije moguća. No, samo to što nitko nije vidio vaš izum, to ne znači da on ne postoji. Stoga je dobro provjeriti je li netko već patentirao nešto slično.
Dobar početak su web-stranice Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (www.dziv.hr). Postupak patentiranja prilino je složen, a nedostaje li u prijavi patenta neki detalj, sve može propasti, stoga je preporuljivo potražiti savjet i pomo registriranog zastupnika.
 Također je dobro malo istražiti tržište - to što nešto izgleda kao dobra zamisao, ne znači i da će naći svoje kupce. Više od 95 posto svih patenata svom izumitelju nikada ne donese novac. Prije no što uložite previše vremena i novca u patentiranje svog izuma, dobro je malo istražiti hoće li ljudi to zaista kupovati. Ako tržište postoji, treba se pobrinuti i da se proizvod može izraditi i distribuirati dovoljno jeftino, da konačna cijena bude prihvatljiva. Te troškove možete odrediti prema sličnim proizvodima na tržištu.

Popularno kućno sredstvo koje služi svemu od podmazivanja škripavih vrata do skidanja tvrdokornih naljepnica sa stakla, izvorno je svemirska tehnologija. WD-40 osmislila su 1953.  trojica znanstvenika kako bi spriječili pojavu rđe na raketama. Ime je dobio po tome što su pravu formulu pogodili tek iz četrdesetog pokušaja. Svestrani sprej na tržištu se je našao tek 15 godina kasnije i osvojio svijet.

Godine 1938, kemičar Roy Plunkett istraživao je sredstva za hlađenje. Jedan od njegovih sastojaka, perfluoretilen, polimzirao se unutar željeznog spremnika pod pritiskom. Plunkettova tvrtka Kinetic Chemicals patentirala je novi polimer 1941. godine. Četiri godine kasnije, registriao je marku Teflon. Tim spojem i danas su obložene tave diljem svijeta.

Slinky, igračka u obliku opruge koja se sama prebacuje s jednog na drugi kraj pojavila se slučajno. Američki mornarički inženjer Richard James pokušavao je konstruirati oprugu za brodske instrumente. Srušio je oprugu s police i promatrao je kako “silazi” niz hrpu knjiga, na stol, pa na pod. On i supruga patentirali su novu igračku i osnovali tvrtku.

Amerikanka Mary Phelps Jacob  više nije mogla podnijeti da joj korzet od kitove kosti strši iz svake večernje haljine. Stoga je od svilenih rupćića i vrpce konstruirala jednostavni grudnjak. Vidjevši da i njezine prijateljice žele  grudnjake, 1914. je patentirala svoj izum, a zatim pokrenulatvrtku za njegovu prodaju. U sljedećih 30 godina zaradila je 15 milijuna dolara.

Krajem tridesetih, vlasnik trgovine u Oklahoma Cityju, Sylvan Goldman i njegov zaposlenik smislili su kako kupcima olakšati nošenje velikih količina namirnice. “Sklopivu košaru-kolica za samoposluživanja” patentirali su 1940. godine. No, to je bila samo polovica posla - kupci su isprva izbjegavali kolica, pa ih je trebalo nagovarati da ih iskušaju.
Tofu, “sir” od sojina mlijeka počeo sekoristiti oko 200. godine nove ere, a legenda kaže da je nastao sasvim slučajno. Kako bi začinio pire kuhane soje, kineski kuhar dodao je prirodni mineral nigari i izazvao zgrušavanje, odnosno stvaranje prvog tofua.