Gotovo je nevjerojatna lakoća s kojom Hrvati daju svoj potpis na svaki papir koji im se da pod ruku. U nastavku pročitajte tekst našeg čitatelja.
Poznajete li snagu vlastoručnog potpisa?
Dati nekome svoj potpis smatra se uljuđenim kao reći "dobar dan" i njegovo uskraćivanje gotovo predstavlja uvredu za one koji vaš potpis traže. "Pa ne tražim vas novac", kažu, "... treba bi samo vaš potpis!" . Na upućeni vapaj "samo vaš potpis" većina nas blago se posrami svoje nepristojnosti pa gotovo ispričavajući se potpišemo papir. Kako smo samo mogli takvom trivijalnošću zamarati ovog pristojnog bankara, susjeda, dostavljača, prodavača, liječnika...
U svijestima mnogih od nas je kroz društvenu nekulturu tipa "Tko je jamio - jamio je" naš potpis u društvenom, gospodarskom i političkom životu lišen bilo kakve povezanosti s nama samima. Kako smo uspjeli zaboraviti ono najvažnije: naš potpis na dokumentu znači da se osobno slažemo sa svime što na dokumentu piše.
Kako riba smrdi uvijek od glave, za primjer mogu poslužiti stavovi naših političkih čelnika. U nedavnom slučaju kada je ministar Božidar Pankretić prvo dao, pa potom pod pritiskom javnosti povukao odluku o odstrelu jednog medvjeda, ministar je ponosno pozirao s poderanom odlukom na kojoj se jasno vidi njegov vlastoručni potpis. Njegovo obrazloženje je glasilo: "Povjerenstvo za gospodarenje smeđim medvjedom je utvrdilo da je zahtjev (za odstrelom, op.a.) opravdan i ja sam rješenje o odstrelu potpisao jer mi to nalaže zakon. Osobno nemam veze s donošenjem odluke." (Jutarnji list, 12.11.2011.). Ministar čini se ne shvaća da je svojim potpisom upravo on taj koji je donio odluku i njegovim potpisom ta odluka postaje njegova odgovornost. Kada on ne bi imao veze s tom odlukom, tada bi odluku potpisalo samo povjerenstvo i ne bi se tražio ministrov potpis.
Sličan stav zauzet je i u slučaju kada su premijerki Jadranki Kosor predočene odluke koje je ona vlastoručno potpisala, a tiču se spornog poslovanja s MOL-om. Mediji su prenijeli prenose da su izvori bliski premijerki navodili da ona "...nikada nije tvrdila da nije znala za pregovore s MOL-om ili da nije potpisala neke dokumente kao potpredsjednica Vlade. Takvih je odluka, međutim, dnevno potpisala nekoliko desetaka, pa je sasvim jasno da nije mogla biti upućena baš u svaku stručnu nijansu. Takve odluke pripremaju resorna ministarstva, za njih odgovaraju ministri, a predsjednik Vlade ili njegov zamjenik samo ih formalno potpisuju..."
Promatrajući ponašanje naših političkih čelnika lako je zaključiti zašto građani ne smatraju vlastiti potpis važnim, a ni pretjerano obvezujućim. No životna škola uči nas da ono što je dopušteno političarima, nije i građanima. Pravno gledajući, naš potpis na dokumentu znači da se slažemo sa svime što na dokumentu piše i da pristajemo da se mi ili naša imovina sada ili u budućnosti podvrgne režimu koji je naveden u dokumentu. Vlastiti potpis može odrediti našu sudbinu, može nam utjecati na obitelj, zdravlje, prijatelje, posao i naravno na naš imetak. Takve posljedice ukazuju nam da kod davanja potpisa, ukoliko nismo političari, moramo biti jako oprezni.
Zbog toga kad vas netko zatraži da mu nešto potpišete, slijedite ovih 8 pravila:
1. Niste dužni potpisati niti jedan dokument - nitko vas ne smije prisiljavati da dajete svoj potpis i nemojte se osjećati loše ako s vremena na vrijeme odbijete potpisati neki dokument
2. Budite oprezni kada vam netko nešto daje, ali prije toga treba "samo vaš potpis" - česta je taktika namamiti ljude nekim dobitkom tako da im pozornost nije usmjerena na ono što piše na dokumentu kojeg potpisuju
3. Dokument uvijek pročitajte u cijelosti i potpišite ga samo ako ste ga u cijelosti razumjeli i s napisanim se slažete - imate pravo tražiti da vam se u detalje objasni svaka rečenica, a ako vam dano objašnjenje nije pomoglo, tražite dodatno objašnjenje
4. Dokument potpisujte pri dobroj svjetlosti i po mogućnosti sjedeći - tako imate preduvjete za pažljivije čitanje dokumenta
5. Ako je dokument duži od jedne stranice ili sadrži sitno tiskana slova, nastojte odgoditi potpisivanje do savjetovanja s obitelji, prijateljem ili pravnikom - dugačak i dosadan tekst, te sitna slova poznata su taktika skrivanja onoga što se ne želi da potpisnik uoči
6. Ako se u dokumentu pozivaju na opće uvjete, pravila poslovanja ili interne akte, tražite da vam ih daju na čitanje prije potpisivanje dokumenta - najveće varke zbog kojih vas banke, osiguravajuća društva, telekom operateri i dr. pravno procesuiraju temelje se na općim dokumentima koje nitko ne čita
7. Imajte na umu da naslov dokumenta nije važan za njegov sadržaj - česta je taktika dokument nasloviti bezazlenim nazivom (npr. "potvrda", "izjava"), a onda ga sadržajno ispuniti nezgodnim obvezama za onoga tko potpisuje
8. Uvijek tražite jedan primjerak potpisanog dokumenta za vlastite potrebe i arhivirajte ga kod kuće - samo tako ćete zadržati cjelovit uvid nad obavezama koje ste preuzeli.
I na kraju, sva ova pravila možete zanemariti ako ste politički čelnik. Iako se nadamo da će se tijekom vremena i u tim vodama promijeniti shvaćanje (ne)povezanosti vlastitog potpisa i osobne odgovornosti.