Bez panike će se riješiti svaka kriza, ali i problem

Najgore što čovjek može napraviti u krizi je prebaciti odgovornost na nekog drugog. Čak i ako taj netko drugi jest kriv. Jer “kad kola krenu nizbrdo”, pravo je vrijeme da zaposlenik dokaže svoju sposobnost, snalažljivost, suosjećanje i smirenost. Ta “četiri S” čine razliku između djelatnika koji odrađuje posao i radnika koji je spreman za vođu. No preuzeti odgovornost ne znači i šutke se zakopavati sve dublje dok računalo ne izbriše čitavu arhivu poslovanja ili se stroj nepovratno pokvari. Tražiti pomoć i postavljanje pitanja  nije priznavanje nesposobnosti, već dokaz da se posao shvaća ozbiljno. Jer samopouzdanje je dobar sluga, ali zao gospodar. Kao i strah: malo osigurava temeljitost, no ako preraste u paniku - jamči pogreške.

Zato, kao i u svemu drugome, najbolji recept za rješavanje krize je ravnoteža: između brzine i temeljitosti, između preuzimanja posla na sebe i timskog rada te između djelovanja i razmišljanja.

KRIZA NEĆE PROĆI AKO JE IGNORIRATE
Ako netko drugi rješava probleme, taj zaslužuje i njegovu plaću. Dok šefovima možda i promakne nečiji trud, sasvim sigurno im neće promaknuti bježanje od odgovornosti.

KRIZA NIJE VRIJEME ZA ANALIZIRANJE
U prometnoj nesreći najvažnije je što prije ukloniti opasnost i pomoći ozlijeđenom. To vrijedi i na poslu: prvo riješiti problem, a drugima ostaviti da otkriju tko je kriv.

NE POSTOJI PLAN ZA SVAKU SITUACIJU
Ako bi se sve situacije mogle predvidjeti, posao bi obavljali roboti. Zato je u krizi bolje se uzdati u svoj zdrav razum i pitati kolege za savjet, nego bjesomučno listati priručnike.