Ovu priču možemo sažeti u jednoj zanimljivoj misli: "Red,rad, disciplina". No, priča Marija Martića nije samo priča o odricanju već i priča o rastu, razvoju i ulaganju
Bez fleksibilnosti i discipline nema uspjeha u poduzetništvu
Da, dobro ste pročitali. Investirati u razvoj i edukaciju u vrijeme ekonomskog pada je itekako moguće i ne samo to, već je i poželjno! No krenimo s ovom poduzetničkom pričom od početka. Sve je počelo 1992. godine kada je tvrtku "Marjan voće" osnovao Ilija Martić, prva generacija poduzetnika u ovoj obitelji. Tvrtku je nazvao Marjan po svome ocu, odnosno djedu našeg sugovornika Marija Martića. Kroz godine koje su uslijedile ova obiteljska tvrtka je kontinuirano rasla kako bi danas, 20 godina nakon nastanka imala preko 30 zaposlenih s tendencijom širenja i rasta. Sadašnjim poslom, točnije uvozom, doradom te pakiranjem suhog voća, orašastih plodova i žitarica počinju se baviti 1996. godine te su, kako to ponosno ističu, u potpuno privatnom vlasništvu. O ovom obiteljskoj poslovnoj priči razgovarali smo s Marijem Martićem, mlađim članom obitelji Martić, koji u ovoj uspješnoj obiteljskoj tvrtki već preko 10 godina uspješno gradi svoj poduzetnički put.
Imati obiteljsku tvrtku: koje su prednosti i mane takvog oblika tvrtke?
Iz našeg iskustva to je bolje. Zašto je bolje? Zato što znamo unaprijed kako delegirati zadatke i posao. Veliki je problem procijeniti ljude i naći kvalitetne suradnike. Svjesni smo da postoji opasnost da primjerice nekoga precijenite upravo zato što je iz vaše obitelji što se u konačnici može odraziti na poslovanje. No, obiteljsko poslovanje isto tako ima svoje prednosti, npr. donosi sigurnost u poslovanju. Ljudi oko vas bolje znaju kako razmišljate i kako želite da određeni posao ili zadatak bude odrađen. U većim tvrtkama se stvari temelje na striktnim i rigidnim pravilima koji pomažu u poslu kako bi sustav mogao funkcionirati. Uostalom, diljem svijeta lideri u raznim branšama su često upravo - obiteljske tvrtke.
Glavna djelatnost kojom se bavite je uvoz raznog voća i plodova. Budući da se većinom radi o voću i plodovima koji se ne uzgajaju u Hrvatskoj te ga morate uvoziti iz inozemstva, možete li objasniti od kuda sve uvozite? Jeste li najveći uvoznik ovog asortimana u Hrvatskoj?
Neke od glavnih zemalja su Italija, SAD, Kina, Indija, Tajland, Filipini, Argentina, Čile, Ukrajina, Rumunjska itd. Kroz razvoj i ulaganje došli smo do razine gdje možemo reći da smo najveći distributer te isto tako imamo i najveći broj zaposlenih. Zanimljivo je kako primjerice imamo kompletan segment, znači i doradu i najširi prodajni asortiman u Hrvatskoj. Osim toga bitno je reći kako imamo i veliku odgovornost u smislu da imamo 35 zaposlenih. Čak smo i u vrijeme krize išli u dodatna zapošljavanja jer smo osjetili kako kroz rezultate i ulaganje u kvalitetu možemo opravdati te investicije. Morate uzeti u obzir da smo i mi i konkurentske tvrtke na početku, primjerice početkom 2000.-ih imali oko 10 zaposlenih. Danas, smo na 35 ljudi u timu dok je konkurencija u padu. Radi se o razlici u pristupu i rezultatima.
O kakvoj strategiji i pristupu se radi? Kako i zašto ste investirali u rast ali i obrazovanje tijekom krize?
Misao vodilja bila je kvaliteta. Investirali smo prvenstveno u posao kako bi povećali kvalitetu onoga čime se bavimo. Kako smo to napravili? Investiranjem u sebe, obrazovanjem tima, dodatnom edukacijom (coachingom), ali i investicijom u putovanja kojima smo razvili nove poslovne kontakte i uložili u one postojeće. Gledajte, kod nas je teško izmisliti nešto novo jer smo malo tržište. Potrebno je doslovno ići „tragati“ za novim trendovima i novim tehnologijama u veće zemlje koje imaju dužu tradiciju u proizvodnji i konzumaciji takvih proizvoda. To je ono što pokušavamo prenijeti na naše tržište.
Rekli ste da se bavite i doradom proizvoda koje uvozite. Zašto ste se odlučili i na tu, možemo reći težu opciju, umjesto čistog uvoza?
Prema našim informacijama mi smo i tu jedina tvrtka koja se time bavi. To je naša komparativna prednost u poslovanju – naša roba je svježa i dostavljena je kupcu svježa. Povratna informacija je vrlo pozitivna. Primjerice kod nas situacija s prodajom kikirikija izgleda ovako: kada sirovina dođe, mi ju recimo popodne pržimo a već sutra popodne ona se nalazi u prodaji u nekom trgovačkom lancu. S tim se malo tvrtki bavi jer to zahtjeva dodatna ulaganja i proširenje kapaciteta skladišnog prostora i manipulacije sirovinom. Na takvo što smo se odlučili također zbog – kvalitete.
Spomenuli se ulaganje u edukaciju. Ostvarili ste suradnju s poslovnom savjetnicom Ingom Lalić: kako i zašto ste se na to odlučili?
Suradnja s Ingom Lalić došla je kao produkt rasta tvrtke. Željeli smo uložiti u ljude koji rade tako da ih prvenstveno upoznamo i educiramo na koji način i s kojim razlozima bi trebali prići kupcu i na koji način komunicirati s kupcem. Radilo se ponajprije o edukaciji i razvoju prodajnih vještina jer smo najviše djelatnika i zaposlili u našem prodajnom timu.
I možete li drugim poduzetnicima preporučiti ulaganje u takav vid savjetovanja i u konačnici obrazovanja?
Da, jer čovjek tako dobiva dodatno znanje i smjernice o primjerice ponašanju prilikom poslovanja. Puno puta u poslu, posebno kada se radi o obiteljskim tvrtkama kao što je naša, pojedinci reagiraju s tzv. osobne strane u smislu da uključujemo previše emocija. To posao ne trpi. Kad dobijete savjet od nekoga tko je nepristran i stručan možete sebi olakšati poslovanje jer ćete se znati postaviti i distancirati od krivih odluka.
Koji su vaši planovi za budućnost?
Već nekih godinu dana smo u kontaktu s raznim tvrtkama koje posluju u državama Europske unije te dogovaramo razne vidove suradnje. Velik rast na domaćem tržištu bio je razlog što dosada nismo intenzivirali cijelu priču s izlaskom na europska tržišta. No, planovi postoje i želimo jedan dio poslovanja ostvariti u Europskoj uniji.
Što bi poručili ljudima koji razmišljaju o ulasku u poduzetništvo ili su već poduzetnici-početnici?
Sve bi mogli sažeti u rečenicu: treba zapeti i samo raditi. Red, rad, disciplina i kontrola troškova su ključne stvari. Kaos i stihijsko odlučivanje u smislu „kako ćemo – lako ćemo“, „vidjeti ćemo što sutra nosi“ nemaju veze s pravim biznisom. Također, poduzetnik u svojoj tvrtki ili poslu mora biti spreman raditi sve. Možemo reći kako je poduzetnikov opis posla: "Od direktora do čistačice".