Je li Zagreb grad po mjeri biciklista?

U posljednje se vrijeme dosta priča o stanju biciklizma u Zagrebu. Spominje se neadekvatna biciklistička infrastruktura kao i neosjetljivost ostalih sudionika u prometu. S postupnim povećanjem cijena goriva i javnog prijevoza, mnogi se odlučuju za bicikl kao prijevozno sredstvo dok brojni mediji pišu o policijskim akcijama kažnjavanja biciklista. 

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama uredno su propisane novčane kazne za prekršitelje, a da je teško ne kršiti zakon pri svakodnevnoj vožnji, reći će vam bilo koji biciklist. Dovoljno je samo pogledati nogostupe gdje je žutom crtom iscrtana biciklistička staza, na kojoj se nerijetko nađu parkirani automobili, motori, stabla, stupovi ili pak staza jednostavno prestaje. Za kršenje tog propisa platit ćete 300 kuna, bez obzira što staza možda ne postoji. Naime, ako nema staze ili trake, Zakon predviđa vožnju desnim rubom kolnika bez obzira na brzinu vozila. Logično je da se starije osobe, i kako naš sugovornik Marko Gregović kaže "ni neke djevojke" neće usuditi voziti po cesti budući da nije potpuno bezopasno. Za pričanje na mobitel tijekom vožnje, ili ako imate više od 0.5 promila alkohola u krvi, platit ćete 500 kuna. 

Sindikat biciklista: Treba mijenjati biciklističku infrastrukturu

Sjećamo se akcije "Pedala nije šala" kada je dvije tisuće biciklista pedaliranjem upozorilo na problem loše biciklističke infrastrukture u Zagrebu te ukazalo na zahtjeve koje treba shvaćati ozbiljno. Je li se što promijenilo na bolje od posljednje akcije, saznali smo u razgovoru s Markom Gregovićem, predsjednikom Sindikata biciklista . "Infrastruktura, kao i zakoni su apsolutno suludi. S gradskim uredom komuniciramo već duže vrijeme i stalno dobivamo isti odgovor kako će se "situacija riješiti". Nije mala stvar okupiti dvije tisuće ljudi u provedenim akcijama Sindikata dok vlada generalna apatija u državi. Mi jednostavno želimo ukazati na činjenicu da je bicikl ravnopravno sredstvo u prometu kako i stoji u Zakonu. Želimo da se u nekim ulicama prenamjeni jedna traka i da se na taj način prestane pogodovati automobilima u prometu, pogotovo u užem centru Zagreba".

Smatra da je ključno razmišljati o biciklističkoj infrastrukturi u kontekstu kompletnog prometnog sustava te navodi primjer Seville kao grada koji je u samo par godina postao grad po mjeri biciklista. Smatra pozitivnim što u Zagrebu već sad postoji dovoljno biciklista te da nije potrebna posebna propaganda i promocija, već jednostavno rad na kvalitetnijim biciklističkim stazama. 

Pitali smo ga za saznanja o kažnjavanju biciklista te nam je rekao da se ne radi o učestalim policijskim akcijama i dodao kako se ne zna tko je odgovoran za globe biciklistima "Vlada kaže da je za globe odgovoran MUP, MUP kaže da oni samo provode Zakon i da je odgovoran Grad, Grad kaže da nema novaca za infrastrukturu-i tako u krug". Kontaktirali smo gradski Ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, ali nam se nitko nije javio do trenutka objavljivanja članka. 

"Biciklisti nisu zaštićena vrsta"

Drugačijeg je mišljenja Darinka Jug iz udruge Moj bicikl koja kako sama kaže vozi bicikl preko 20 godina i misli da je situacija rješiva s pristojnim ponašanjem svih sudionika u prometu. Kaže da bi uvijek moglo biti bolje, ali da trebamo uzeti u obzir da do 2004. godine biciklista nije niti bilo u planu u GUP-a. Kaže kako je tada u Zagrebu bilo samo 30ak kilometara biciklističke staze iz vremena Univerzijade te da se tek 2004. godine u Generalni urbanistički plan ucrtavaju biciklističke staze i trake. Prema tom planu predviđeno je 360 kilometara staze, a do danas je izgrađeno 220 kilometara. Tvrdi kako bi Zagreb do 2015. trebao ispuniti predviđenu mrežu."Mreža se gradi i ljudi trebaju shvatiti da to ne ide preko noći. Svi viču da policija kažnjava pa ih i ovim putem pozivam da kažu gdje su ih zaustavili i neka skeniraju prijave. Vjerujem da postoje određene akcije policije, ali su mediji to "napumpali". Preko 20 godina se vozim biciklom, i samo me jedanput zaustavilo zbog pričanja na mobitel. Iako je Zakonom zabranjeno, policajac me ljubazno zamolio da prekinem i prošla sam samo s opomenom. Svjesni su i oni da infrastruktura nije idealna te ne vjerujem da vrebaju bicikliste zbog krivih smjerova, kako mediji pišu" govori nam gospođa Jug te dodaje  "kao udruga odlično surađujemo s Gradom, prije 2, 3 godine postigli smo da unutar Ureda za promet bude pod ured za bicikl. Ljudi trebaju razumjeti da nije tragedija ako se stablo nalazi usred staze i da takvih suludih primjera postoji i u Amsterdamu, suprotno uvriježenom mišljenju da je tamo sve idealno. Pa ja se vozim po nogostupu, bez obzira na stazu i Zakon te nemam neugodne situacije. Ako naletim na stablo ili stup - zaobiđem ga. Nisam ja zaštićena vrsta ako vozim bicikl, to je moj osoban izbor. Nije biciklistička staza jedini problem u gradu Zagrebu! Grad je predvidio 3 milijuna kuna za izgradnju staze i ja se odričem metra staze, ako će se s tim novcima napraviti sklonište za beskućnike. Ljudi uvijek vide samo loše, a treba biti realan u vremenu u kojem živimo i ne "graktati" samo o biciklističkoj infrastrukturi".

Nakon ova dva mišljenja predstavnika udruga biciklista možemo zaključiti kako stanje biciklističke infrastrukture nije idealno. No, isto tako moramo biti svjesni činjenice da se samo kontinuiranim i konstruktivnim naporima postojeće stanje može unaprijediti. Ovim putem pozivamo sve bicikliste koje je policija kaznila da nam se jave sa svojim pričama i iskustvima, bilo pozitivnim ili negativnim na adresu: urednistvo@pametnakuna.hr.