Oduvijek su je pravili ulični prodavači na sajmovima i u lunaparkovima. Za sve radoznale prolaznike izrada je prava atrakcija
Pahuljasta hrpa šećera nije raj za zube, ali ju je izmislio zubar
Nije li zanimljivo da je slatki “pamučni” oblačić koji mami da ga zagizete, ali i lako kvari osjetljive dječje zubiće, izumio zubar?
Još prije 115 godina Amerikanac William James Morrison složio je s prijateljem Johnom Whartonom specifičan stroj za “namatanje” šećerne vune, a taj “stroj” zapravo je velika posuda s jednom manjom unutar nje. U nju se sipa običan šećer obojen u razne boje (primjerice crvenu ili plavu, koje kasnije daju svijetloružičastu ili plavkastu boju slatkoj vuni). Kad se šećer zagrije na 190 stupnjeva i rastopi se u sirup, manja se posudica sa sitnim rupama sa strane počne vrtjeti, a kroz njih frcaju vrlo tanke šećerne niti, koje se jako brzo hlade pa ih se što prije mora namotati na - štapić.
I odraslima je sigurno šećerna vata uspomena iz djetinjstva. Oduvijek su je pravili ulični prodavači na sajmovima i u lunaparkovima. Za sve radoznale prolaznike izrada je prava atrakcija. Dok je namataju na štapić, neki ulični prodavači prave mala umjetnička djela, pa iz “vune” izrađuju cvjetove ili srca.