Prvi gol za reprezentaciju Mario Mandžukić je zabio protiv Engleske u Maksimiru 2009. Posljednji, barem zasad, zabio je također Englezima, ali taj drugi mu je najvažniji u karijeri
JUNAK POLUFINALA
Pa oni su Mandžine mušterije: I svoj prvi gol zabio je Engleskoj
Minuta 109. Mario Mandžukić jedva stoji na nogama. Doslovno. Grčevi, bolovi, sve je na broju. Ali on ne odustaje. Ostaje u igri. Ruke su već na koljenima, svi vide da ne može, ali ostaje taj još jedan napad. Perišić puca glavom prema golu, a tamo... Imeđu dva braniča diže ruke s koljena i prima loptu. Trenutak je to za povijest, zasad najvažniji gol u povijesti hrvatskog nogometa.
- Kako sam se osjećao u tom trenutku? Ne znam, ne može se opisati. Evo, da sad tražim riječ, ne mogu je pronaći. Ne mogu... To je neopisivo - kazao je Mandžo nakon utakmice koju će zauvijek pamtiti, vjerojatno i svaki njen trenutak.
Zlatko Dalić rukama je dozivao igrače, tražio čovjeka kojem je potrebna izmjena, koji više ne može, no nitko nije htio izaći. Možda usporedba nije potpuno na mjestu, ali Zvonimir Boban je u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. protiv Francuza sam tražio izmjenu. Tako barem tvrdi Ćiro Blažević.
- Nitko nije htio izaći. Ha, tko bi izašao? Pa to je polufinale!! A igrali smo svih 120 minuta presing, nije ni izborniku bilo lako odabrati koga izvaditi. Tko bi htio izaći, što ti je... - smješkao se strašni Mandžo.
I to je to. To je razlika između ove generacije i Vatrenih. Ovdje nitko ne želi van s igrališta. Iako su noge teške, iako razum kaže da se ne može, oni skupljaju zadnje atome. Ma ne atome, zadnje molekule snage. Jer nije lako ni gledati te produžetke, a kamoli igrati. A Mandžo ih je sve prošao. I kad je izašao iz svlačionice, iskreno je rekao...
- Ma ja nisam ni svjestan što smo napravili. Miješaju se emocije, sad se sjetim svega u trenutku. I vremena kad smo bili sami, i igrali pred praznim tribinama, kad smo se borili i mučili... I nismo odustali. Sad smo vratili ljude, vratili smo sve oko nas, sad smo svi zajedno i sve je lijepo. Sjetim se tih tužnih trenutaka i zato je ovaj osjećaj još bolji, jer smo napokon ponovno svi kao jedno - sretan je Mandžo.
Prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao je u studenom 2007. Nikad nećemo zaboraviti jer smo ga, tražeći izjavu, slučajno prvi obavijestili da je pozvan u reprezentaciju.
- Ozbiljno? Ma šalite se - rekao je tad 21-godišnji Mario.
Nije bila šala. Slaven Bilić pozvao ga je za susret protiv Makedonije. U drugom nastupu zabio je prvi gol. I to ne bilo kome, nego upravo Engleskoj. Naš drugi najbolji strijelac u povijesti, nakon Davor Šukera, tu je počeo svoj golgeterski niz. I svoj najvažniji gol u karijeri opet je zabio Engleskoj. Od Engleske do Engleske.
- Da, ovo mi je najdraži gol, tu nema dvojbe. Ma više sam dosadan i sam sebi, ali stvarno ne patim od golova, tu sam za momčad, šutim i radim.. Igrat ću na bilo kojoj poziciji, najvažnije mi je da izađem kao pobjednik. Zabio gol ili ne, tako mi je svejedno - nedvosmisleno je poručio Mandžukić.
I zato ga svi volimo. Jer je ratnik. I jer je nakon odlaska Nikole Kalinića, kojemu je ispod časti sjediti na klupi, ‘procvjetao’. Ništa mu nije ispod časti. Ako treba, okrenut će iz Moskve rudnu za prijatelje u Slavonskom Brodu.
- Ma to je najmanji problem. To je moj grad, neka su oni veseli, lako za rundu...
Ako niste znali, Mandžu je najlakše motivirati tako da ga podcijenite. Samo recite da nema pojma, da ne trči, da je umoran... Oni koji ga znaju to nikada neće reći. Englezi, bahati kakvi jesu, to nisu znali. I rekli mu da je, pazite ovo, umoran. Očito ga ne poznaju.
- A nešto je od tih izjava došlo do mene. Ne znam tko je to pričao, vjerojatno njihovi mediji... Pisalo je da jedva stojim na nogama. Ali, mi smo posljednje tri utakmice igrali 120 minuta, ovu protiv Engleske cijelo vrijeme presing i nisam primjetio da smo umorni...
Pred njim je ostalo još 90 minuta. Možda i 120. Možda i penali. No to će biti utakmica karijere, utakmica života.
- Netko je rekao da se finala ne igraju, nego se osvajaju. Ovo što smo napravili u zadnje tri utakmice, ne može svatko. To mogu samo velike momčadi, a to smo mi - završio je junak polufinala.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
