Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je zivjela koju su zvali Imenom Annabel Lee; S tek jednom je zivjela mislju: Da voli i da se volimo mi. Bio sam dijete i bila je dijete — U carstvu kraj mora to bi - Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee — I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su zavidni. I to je razlog sto jednom davno — U carstvu kraj mora to bi - Vjetar se spusti iz oblaka, nocu, Sledivsi moju Annabel Lee. I dosli su plameniti rodjaci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu sto kraj mora bi. Zavidjeli su nam andjeli s neba, — Ni upola sretni ko mi — Da! To je razlog (kao sto znaju U tom carstvu kraj mora svi), Sto nocu je vjetar iz oblaka doso I sledio, ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih Sto stariji bili neg mi — I mudriji mnogo neg mi — I niti andjeli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese O lijepoj Annabel Lee; Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oci Annabel Lee. Tako lezim pored svoje drage do zore Svoj drage, — drage, — zivota i mlade, U njezinoj grobnici uz more U njenom grobu uz sumorno more.